"Pogibija dvanaestorice ovih redarstvenika svima teško pada, a mi moramo i dalje živjeti. Moramo živjeti u Domovini u kojoj je razorna politika detuđmanizacije u proteklim godinama dovela zlo. Međusobna netrpeljivost je porasla. Svjetonazorski smo se podijelili. Nemamo ili imamo manjak naših nacionalnih osjećaja i domoljublja i što trebamo učiniti? Moramo opet skupiti glave zajedno i ići u pobjedu da bismo stvorili bolji život", poručio je u govoru izaslanik predsjednice Republike, umirovljeni general Mladen Markač.
Markač je istaknuo kako temelj toga boljeg života hrvatskih građana mora biti Domovinski rat o kojemu se istina ne smije prešućivati, nego o njoj neprestano govoriti.
Potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš rekao je kako je od dana pogibije dvanaestorice redarstvenika postalo jasno da se u Hrvatskoj vodi pravi, krvavi rat. "Zastrašujuća je pomisao da se jedan takav zločin mogao dogoditi pred kraj dvadesetog stoljeća i to u srcu civilizirane Europe. Zato smo se ovdje i ove godine okupili, radi istine i da bismo još jednom zatražili da krivci odgovaraju za smrt naših redarstvenika", poručio je Tepeš.
Istina koja se mora znati
http://dashboard.jwplatform.com/videos/IbMHInKO
U ime Vlade sudionicima komemorativnog skupa obratio se ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić rekavši kako su u Borovu ubijeni oni koji su željeli hrvatsku slobodu. "Velikosrpska politka je na ovom mjestu išla mržnjom protiv slobode i života. To je istina koja se jednostavno treba znati, ne zbog osvete, nego zbog mira i tolerancije i pravde kako bi oni koji su ovaj zločin počinili zbog njega i odgovarali", istaknuo je Orepić pozvavši okupljene da unatoč bolu i tuzi koju osjećaju ne podlegnu osjećaju mržnje.
Molitvu za ubijene redarstvenike predvodio je vojni biskup u miru, mons. Juraj Jezerinac.
Policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.) ubijeni su iz zasjede, nakon što su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvojicu njihovih kolega, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, tijekom redovite ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. U napadu su ranjena 23 policajca.
Podno spomen-obilježja u središtu Borova vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji ubijenih redarstvenika te državna i druga izaslanstva koji su do spomen-obilježja došla u mimohodu od ulaska u Borovo.
Misa zadušnica bit će služena u vinkovačkoj Župnoj crkvi sv. Euzebije i Poliona dok će se na stadionu HNK Cibalije održati atletske utrke - njih dvanaest u spomen na svakog od ubijenih redarstvenika, u okviru Memorijala dvanaest redarstvenika.
Zasjedu u Borovu uspoređuje s ustankom Srba protiv ustaškog masakra
Govorio je i predsjednik Udruge specijalne jedinice policije iz Domovinskog rata "Krpelj" Vinkovci, saborski zastupnik Stevo Culej (HDZ) poručivši kako žrtva dvanaestorice redarstvenika treba biti zalog bolje budućnosti hrvatskih naraštaja, a ne, kako je ustvrdio, da se istina o njihovu ubojstvu od nekih ne cijeni niti poštuje, "pa čak i u Hrvatskom saboru".
"Ovdje je istina. U ovome selu. U ovom selu se dogodio neki novi Srb, ustanak nezaštićenog srpskog naroda. Od koga?", zapitao je Culej spomenuvši kako se nedaleko od spomenika dvanaestorici redarstvenika nalazi spomenik Vukašinu Šoškočaninu za kojega se smatra da je bio vođa srpskih paravojnih postrojbi u Borovu i sudjelovao u ubojstvu redarstvenika, zatraživši uklanjanje natpisa ispod njegovog spomenika na kojem piše kako se u Borovu "visoko srpske zastave viju, na srpskoj zemlji".
"Ono što piše je vrijeđanje hrvatske žrtve i svakoga Hrvata", rekao je Culej.
Ustanak u Srbu (s kojim Culej uspoređuje krvavu zasjedu u Borovu koju su izvele velikosrpske paravojne postrojbe) odnosi se na narodni ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. Brzo nakon proglašenja tzv. NDH je počela s uhićenjima i smaknućima Srba (koncentracijski logor Danica kod Koprivnice formiran je već 19 dana nakon proglašenja NDH, a dan ranije je u Gudovcu kod Bjelovara ubijena skupina od 176 Srba), a masovna uhićenja i smaknuća Srba u Lici osobito su se pojačala 6. svibnja. U srpnju, većinom srpsko stanovništo Like (ali i ostali koje je progonila vlast) kreće u oružanu borbu protiv ustaša.
Galerija
