U Sloveniji je skandal s navodnim hrvatskim špijunskim upadom u Sloveniju još uvijek top tema: premijer Šarec sazvao je Vijeće za nacionalnu sigurnost i uputilo poruku Hrvatskoj da se mora "suzdržavati od aktivnosti protivnih vrijednostima EU".
Sa slovenske strane, ukratko, nitko nema sumnje da je dokazano da je otkriveno da je hrvatska obavještajna služba, SOA, uhvaćena u prisluškivanju na slovenskoj strani granice u vrijeme kada je trajala borba oko arbitražnog spora za Piranski zaljev, te da je nedavno pater Ivan Tolj, predstavnik Styrije, moćne medijske grupacije u Hrvatskoj i nesumnjivo jedan od najutjecajnijih hrvatskih komunikatora i lobista široke prakse pokušao – u ime hrvatske Vlade – zaustaviti medijske istrage u slovenskim medijima.
Prije nekoliko dana, naime, u slovenskim je medijima pušten audio zapis razgovora patera Ivana Tolja u kojem se predstavlja kao zastupnik hrvatske Vlade i traži zaustavljanje novinarskih objava, te najavljuje svom sugovorniku da će mu se to – isplatiti.
S hrvatske strane i predsjednica i premijer i SOA odbacili su optužbe sa slovenske strane i vraćaju priču na prvi dio: da je arbitražni spor bio kontaminiran jer je uhvaćeno dvoje sa slovenske strane u nedopustivom dogovaranju, da zapravo nije važno tko je prisluškivao Slovence, a njihovo inzistiranje na rasvjetljavaju tko je prisluškivao – smatraju osvetom.
Jedini upleteni u aferu koji se nije oglasio cijelo vrijeme jest pater Ivan Tolj.
Naše službe uvjeravaju da je sve OK
Robert Kopal, savjetnik premijera Plenkovića za nacionalnu sigurnost i šef analitičkog odjela HDZ-a, bivši zaposlenik SOA-e i MUP-a, u svom istupu implicite je potvrdio da je sugovornik iz slovenskih snimki doista pater Tolj. Kopal je, naime, izgovorio da ne zna zašto se Tolj predstavljao kao predstavnik Vlade. Uostalom, da na snimkama nije Tolj – on bi to već definitivno demantirao.
Gordan Akrap, bivši djelatnik SOA-e, bliski suradnik Roberta Kopala, koji se danas predstavlja kao informacijski stručnjak s Instituta za hibridna istraživanja, također omiljenog područja Roberta Kopala, gostovao je odmah nakon pucanja afere u mnogim hrvatskim medijima i tumačio da SOA radi besprijekorno, te je za sve sumnje na račun upletenosti SOA-e u prekogranične akcije u BiH i Sloveniji uzvratio da se radi o pokušajima "destabilizacije Hrvatske", a postupanje Ivana Tolja, odnosno činjenicu da je on ne želi komentirati svoj razgovor koji je snimljen i objavljen u slovenskim medijima – proglasio je "pametnom odlukom."
"Što god Tolj kaže moglo bi se pogrešno protumačiti", rekao je ekspert za hibridno ratovanje i suradnik Roberta Kopala, Gordan Akrap.
Znači li to da su eksperti za hibridno ratovanje skloniji nerasvjetljavnju činjenica? Da zagovaraju da pater Tolj nikada ne objasni okolnosti svog nastupa? No, nije li za Hrvatsku važno da se rasvijetli je li predstavnik moćne medijske kuće, utjecajan lobist s hrvatske političke i gospodarske scene u cijeloj ovoj epizodi nastupio kao asistent hrvatske Vlade za specijalne zadatke?
Predsjednica i pater Ivan Tolj
Osveta za propali sporazum?
Cijeli hrvatski politički vrh aferu "SOA u Sloveniji" tumači kao osvetu za otkriće kontaminacije arbitražnog procesa (prisluškivanjem je otkriveno nedopustivo dogovaranje slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca i slovenske dužnosnice Simone Drenik, te su oni nakon otkrića podnijeli i ostavku), no, činjenica jest da slovenska strana govori o nečem drugom, o navodno nezakonitom postupanju SOA-e na njihovom terenu.
Ako je već za hrvatsku stranu neupitno kako je SOA došla do rezultata, prisluškivanja slovenskog arbitra i dužnosnice, je li hrvatskoj strani svejedno kako SOA radi? Drugim riječima, je li kontaminirala usput i službu i državu za koju radi?
Hrvatska obavještajna služba, SOA, odavno nije ono što bi trebala biti, nevidljiva i diskretna, stručna i profesionalna, a sve je više ispolitizirana i podložna svakojakim instrumentalizacijama. Podsjetimo se samo afera s analizom rada novinara ili jedne od posljednjih: analiziranja navodnih fotomontaža ministra Tolušića.
Ne bi li hrvatski politički vrh bi svakako trebalo jako zanimati rasvjetljavanje svake pa i najmanje sumnje da su pojedini djelatnici SOA-e možda malo previše improvizirali u svom radu. Za sada to zanima samo saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, no Odbor je već postao poznat po brzopoteznom utvrđivanju da je sa SOA-om sve ok, a predsjednica je poručila da se ovdje ne radi ni o kakvom špijunskom, nego o pravosudnom skandalu – te, valjda, zaključuje da nema razloga za sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.
'Vanjski neprijatelj'
Pred pojavom "vanjskog neprijatelja" u Hrvatskoj uglavnom ustuknu svi, od političkog vrha do oporbe – i zauzmu stav obrane "naših" pod svaku cijenu. Kao da ih je sve redom instruirao Robert Kopal, na "napad" sumnji sa slovenske strane, sve su oporbene stranke, od SDP-a, do Mosta i Živog zida, prihvatile tezu o "osveti za arbitražu" i nisu pokazivale previše interesa da se rasvijetli je li netko iz SOA-e ipak možda učinio nešto pogrešno.
Zanimljivo je da se nitko iz oporbe do ovog trenutka nije usudio problematizirati ulogu patera Tolja, ključnog čovjeka za sva Styrijina izdanja. A to je točka u kojoj je hrvatska strana u ovom neobičnom hrvatsko-slovenskom sukobu najranjivija. Telefonski poziv patera Tolja nesumnjivo pokazuje da je on imao podatke iz hrvatskog obavještajnog miljea.
A potom su moguća dva scenarija. Ili je podatke o tome što spremaju slovenski mediji dobio službeno, te je i službeno dogovorena njegova akcija prema slovenskim medijima, ili ih je dobio neslužbenim kanalima, te se – možda – sam upustio u akciju čiji je rezultat htio donijeti kao zalog za neku od svojih budućih operacija, kao dar nekome od ključnih političara koje će uskoro možda zatrebati.
Pater Ivan Tolj, koliko god ga suradnici Plenkovićeve Vlade i HDZ-a, bodrili da "pametno postupa" jer ne govori, jer se skriva, zapravo se našao na rubu provalije, nakon godina i godina izgradnje statusa utjecajnog i nevidljivog, a vrlo moćnog kombinatora. Ako će pristati na ono što za sada neprecizno poručuju Robert Kopal i Andrej Plenković, on je radio nešto "na svoju ruku".
Čovjek se, ako bi se slušalo Kopala, predstavljao sam od sebe kao predstavnik Vlade. Ako je doista tako, već se trebao aktivirati DORH jer je kažnjivo djelo predstavljati se kao "predstavnik Vlade" ako se nema nikakvih ovlasti.
Šef SOA-e Daniel Markić
Slučaj se gura u mrak nikad rasvijetljenih muljaža
Hoće li moćan predstavnik Styrije, organizator bosansko-posavskih Hrvata i svećenik koji još uvijek drži mise u svojoj maloj župi (Gornja Močila u Bosanskoj Posavini) i drži mrežu utjecajnih kontakata među svim najjačim političarima i poduzetnicima u državi, pristati na tu ulogu čudaka koji se sam od sebe predstavljao kao predstavnik Vlade? Šutnja bi u ovom slučaju mogla značiti pristanak na čuvanje zajedničke tajne.
Ako pak premijer i svi njegovi suradnici ne žele rasvijetliti je li se netko neovlašteno predstavljao kao njihov predstavnik i misle da je dovoljno reći da nemaju ništa s time, upravo doprinose tome da raste uvjerenje da se radi o dogovorenoj akciji.
Da se, vrlo izgledno, radi o pokušaju preseljenja preko granice komunikacijskog koda koji je zavladao u Hrvatskoj: nazovi mi i riješi mi to. Ono što glatko prolazi u Hrvatskoj, naišlo je, međutim na prepreku u Sloveniji.
Taj krak slučaja, odrađivanje posla za Vladu, nipošto se ne smije brkati s arbitražom, ili amnestirati ikakve sumnje zato jer se Slovenci žele osvećivati za otkrivanje kontaminacije arbitraže. To bi trebalo biti prvorazredno unutarnje političko pitanje, ali u Hrvatskoj će nesumnjivo biti gurnuto u mrak nikad rasvijetljenih špijunskih muljaža.
