Parkirao je terenca, izišao, nije ga stigao ni zaključati, a već su kod njega bili zastupnici HDZ-a, oporbe, manjina. Tko god ga je primjetio, prišao mu je široka osmijeha, razdragan, izgrlio se i izljubio s njim. Moram priznati, i meni je zatitrao osmijeh na licu kad sam ga vidio. Stigao veseljko da se javi starim kolegama.
Posljednji Mohikanci
U predpredzadnjem sazivu Hrvatskog sabora, Anto Kovačević i Ljubo Ćesić-Rojs sjedili su zadnjim klupama, kao dva neposlušna učenika koji konstantno raspižđuju učiteljicu pa ih ona parkira u magareću klupu da se zajebavaju jedan s drugim i puste ostale na miru. Sjedili su tu kao posljednji Mohikanci, kao dva živa spomenika, dva podsjetnika na ona dična vremena hrvatskog parlamantarizma u kojima političku korektnost nitko nije jebo dva posto, kad se u hrvatskom parlamentu moglo vrijeđati na rasnoj, nacionalnoj, spolnoj i svakoj drugoj osnovi koja bi našem zastupniku pala na um, a skidanje saborskog imuniteta zbog verbalnog delikta nije padalo na pamet ni onima koje se vrijeđalo.
Kako su samo zastupnici koji su pohrlili Rosju u zagrljaj kad je izišao iz svog terenca, čeznuli za tim vremenima. Vidio si im na licima da im Rojs nedostaje. Naprosto, sabornica nije ista bez njega i Kovačevića. Izgubilo se "ono nešto".
Dosadni k'o Austrija
Sanader je uspio pojesti svu desnicu, pa tako i Kovačevićev HKDU, a HDZ je, koliko-toliko, uspio počistiti od nekontroliranih karaktera kakav je Rojsov. HDZ-ovci u prošlom sazivu, barem dok Ivo nije podvio repicu, bili su umiveni, fini i kulturni političari. Barem su se trudili. I dalje je u njima bilo homofobije, ksenofobije, mržnje na nacionalnoj osnovi, ali im je Ivo ili već netko objasnio da "to tako više ne ide", da su prošla vremena u kojima su Rojs i Kovačević zabavljali sabornicu i narod pa su gospoda zastupnici sve svoje rigidne stavove odjednom počela pakirati u politički korektni celofan. Što nije bio spektakularan civilizacijski iskorak, ali je ipak bio civilizacijski iskorak.
Prosječnom konzumentu politike tada se činilo kako stvari polako sjedaju na svoje mjesto, kako taj Hrvatski sabor "napokon počinje ličit' na neki k...", a oni koji perverzno uživaju u smeću s hrvatske političke scene, vapili su za Rojsom i čupali si kosu predviđajući najgori mogući scenarij: "Postat ćemo dosadna europska država k'o Austrija! Ljubo, vrati se, ovi nas zajebavaju!"
Otpuhani celofan
Naravno, politički korektni celofan u koji su se HDZ-ovci omotali, otpuhan je s prvim naznakama katastrofe koja im se sprema. I sada su stvari opet na početku. Ondje gdje su bile u dobra stara vremena kada su Saborom žarili i palili likovi poput Rosja. Koalicija s Kerumom i davanje putovnice Glavašu samo najavljuju cirkus koji će se u sabornici događati s novim sazivom. Kako sad stvari stoje, u raspravama o eventualnom aranžmanu s MMF-om, o načinima izlaska iz najveće krize koja nas je zadesila od rata, o grčkom scenariju koji pesimisti najavljuju, kao zastupnici u hrvatskom parlamentu, raspravljat će Željko Kerum, Milan Bandić, Stipe Gabrić Jambo, Branimir Glavaš će se valjda u rasprave uključivati putem Skypea, a Dražen Budiša će svemu tome davati mrtvački ozbiljan ton. Bit će to show kojeg se ne bi posramili ni autori South Parka. Kada 4. prosinca građani ove zemlje iz svojih toplih domova budu kretali prema svojim glasačkim mjestima, u zraku će već biti predbožićno raspoloženje. Možda bude padao i snijeg. Gradovi i sela bit će prigodno okićeni, a sa svakog štanda i iz svake birtije, čut će se božićne pjesme. "Veselje ti navješćujem, puče kršćanski", bit će soundtrack ovih izbora.
