Šopingholičarska nacija priželjkuje rezove?!

Hrvati su spremni na teške rezove. Je li došlo do revolucionarnog otrežnjenja nacije? Jesmo li konačno shvatili da ovako dalje ne može?

19.4.2011.
13:55
VOYO logo

Uzroke začudnog odgovora većine građana na pitanje o nužno potrebnim rezovima u zemlji koja posljednjih par godina balansira na rubu bankrota prije bi se moglo naći u njihovoj pretpostavci da se štednja i odricanje odnose na druge, jer su se oni, uvjereni su, već dosta toga odrekli pa daljnje rezove teško da itko očekuje od njih.

I bez dubinskog istraživanja, više je nego vjerojatno da bi na pitanje biste li htjeli imati niže mirovine i plaće, plaćati još više cijene za zdravstvene usluge, dječje vrtiće ili školstvo, većina ljudi odgovorila negativno. Iz te pretpostavke proizlazi da pod proračunskim rezovima većina građana zapravo podrazumijeva rezanje prava drugima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Život na dug i rate

Dakle, taj surovi obračun s rastrošnom prošlošću trebao bi se odnositi na omražene ministre i njihove pomoćnike, zastupnike, državne činovnike i generalno na sve 'povlaštene', samo ne na dvije trećine ispitanika u istraživanju koje je provela Nova TV i agencija IPSOS PULS jer bi onda rezultati istraživanja, sigurno je, bili bitno drugačiji.

Da nije tako, većina građana već bi odavno napustila pogubne potrošačke navike zbog kojih su doista rijetki oni koji ne grcaju pod svim vrstama kredita koji se mogu zamisliti. Kao i država u kojoj žive, i građani ove zemlje godinama su se ponašali kao da sutra ne postoji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Idealne mušterije bankarima i trgovcima

Prosječan domaći potrošač savršena je mušterija bankara i trgovaca, takva da teško da bolju mogu poželjeti. On nema novac za kupnju stana, ali nema veze. U prvoj banci bez mnogo razmišljanja potpiše ugovor za kredit na 30-ak godina uz kamatnu stopu koja graniči s lihvarskom, a onda na leđa navali još jedan, dva ili tri manja kredita za namještaj. E sad kad se već 'ima' stan (koji će se stvarno imati tek za 30 godina i platiti gotovo dvostruko više od tržišne cijene), valja zamijeniti i onu ragu od auta. Još desetak tisuća eura gore ili dolje na sedam godina teško da će nekog upropastiti. I koga briga što se nakon sedam godina limenog ljubimca zbog kamata plati puno više.

Na rate se, uz odgodu plaćanja i kamate, kupuje baš sve. Ljetovanja, zimovanja, mobiteli, odjeća, obuća, hrana ... Žonglira se debitnim, kreditnim i revolving karticama, prelijeva iz šupljega u prazno i temeljem apsolutno niti jednog pokazatelja očekuje bolja vremena kada će se svi crveni minusi nekim čudom pokriti i kreditni dugovi namiriti. A kad se ne mogu pokriti dospjeli dugovi, rijetkima pada na pamet štednja i traženje dodatnih izvora zarade ne bi li se sanirala do tada učinjena šteta, impuls većine je otići u banku i podići još jedan kredit kojim će se 'pokriti' prethodni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čestitajmo jedni drugima na gluposti

Upravo zbog masovno raširenog običaja života na dug, teško je povjerovati da bi gotovo dvije trećine ljudi poželjelo da Vlada, koja nimalo ne zaostaje u tom običaju, napravi odlučan rez i objavi opći post. Ili nemaju pojma da proračunski rezovi nužno uključuju i njih same ili naprosto nisu iskreni. Jer kada bi bili iskreni i kada ne bi odgovarali onako kako misle da se od njih očekuje, ne bi svaki put kada se otvara novi trgovački centar stajali u redovima pred vratima, ne bi vikende i slobodno vrijeme provodili u tim istim hramovima potrošačke kulture i ne bi svojim načinom života dogurali Lijepu našu do europskog rekorda.

Hrvatska je, naime, prema posljednjim podacima, siromašna država s najviše šoping-kvadrata po glavi stanovnika. Ima ih 250 na 1.000 stanovnika, dok je prosjek zemalja Europske unije svega 190 kvadrata. Nakon što si međusobno čestitamo na gluposti, trebalo bi razmisliti i o najavi da razni svjetski trgovci do kraja godine kane otvoriti još šest šoping-meka. To samo znači da u samouništavanju još nismo iscrpili sve mogućnosti te da se od prosječnih građana očekuje još veće zaduživanje jer ozbiljni vlasnici trgovačkih centara ne bi ulagali svoj novac tamo gdje nisu sigurni da će zaraditi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I dok budemo stajali u redu pred još jednim šoping-centrom, čekajući da kupimo još nekoliko stvari koje nam zapravo ne trebaju, novcem koji doista nemamo, i dalje nam ni na kraj pameti neće biti to da bi nužni rezovi za koje ćemo se spremno založiti u anonimnoj anketi trebali krenuti od nas samih.

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču