Vijest dana u utorak bilo je otkriće Indexa da je šef PPD-a Pavao Vujnovac po povratku iz Züricha 25. lipnja uhvaćen na Carini na aerodromu u Zagrebu s ogrlicom vrijednom 507.436 eura. Vujnovac je rekao da je riječ o previdu koji se dogodio iz neznanja.
Kako ogrlicu nije prijavio, nego su je službenici Carine otkrili "neposrednim opažanjem/obavljanjem nadzora", Vujnovac je prekršajno prijavljen i kažnjen sa 50.000 kuna po članku 64. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
Iz Carine su odgovorili da se u ovom slučaju ne radi o kaznenom djelu zato što nije riječ o ilegalnoj robi, pa se ne može primijeniti članak 257. Kaznenog zakona. ODO Velika Gorica je odgovorila Indexu da je "državno odvjetništvo… od Carinske uprave zatražilo dostavu dokumentacije radi provjere ima li u navedenom elemenata i kaznenog djela".
RTL.hr je pregledao koji sve zakoni dolaze u obzir u primjenu u situacijama kad službenici Carine na granici Republike Hrvatske uhvate nekoga s robom odnosno predmetima ili novcem koju ne prijavi.
Prvo što se tiče Kaznenog zakona. Kazneni zakon RH carinom se bavi sa samo dva članka, onim koji se bavi "Utajom poreza ili carine" i odmah sljedećim naslovljenim s "Izbjegavanje carinskog nadzora".
Ovaj potonji je Članak 257. za koji su iz Carine konstatirali da u slučaju Vujnovca nije riječ o tome zato što ogrlica nije takve prirode da bi bilo njena proizvodnja bilo trgovina njom bili ograničeni ili zabranjeni. Sasvim je legalna.
Članak 256., pak, pokriva situacije kad netko namjerno ili uskrati podatke, odnosno sakrije robu ili predmet, ili da lažne podatke kako bi se izbjeglo plaćanje poreza ili carine, djelomično ili potpuno. Ako je riječ o vrijednosti većoj od 20.000 kuna, zakon propisuje kaznu zatvora između šest mjeseci i pet godina.
Ista kazna je predviđena i ako je riječ o nedozvoljenom korištenju povlastice. U trećem stavku tog zakona precizira se i što ako bi posljedica bila izbjegavanje ili smanjenje plaćanja "obveze velikih razmjera". U tom slučaju "počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina".
U članku 256. u svakom je slučaju ključni element pokušaj namjere, odnosno da se namjerno sakrije predmet ili roba određene vrijednosti. Nema li toga, nema niti kaznene odgovornosti po tom članku.
Što se tiče prekršajne odgovornosti, njome se za situacije s carinskim pregledom bavi Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Taj zakon su u slučaju Vujnovca primijenili službenici Carine 25. lipnja, s čime se ODO Velika Gorica složilo, on je priznao prekršaj i odmah uredno platio kaznu.
Bila je riječ o Poglavlju II. u kojem se navode prekršaji prema Uredbi o Carinskom zakoniku EU-a. Članak 63. tog zakona pokriva "najteže prekršaje prema Uredbi" i odnosi se na skriveno unošenje vrijednosti u EU, odnosno na namjerno izbjegavanje carinskog nadzora.
Članak 64., međutim, pokriva "teški prekršaj prema Uredbi", što pokriva razne varijante neprijavljivanja ili nepotpunog prijavljivanja u raznim oblicima. A stavak 11., koji su primijenili na Vujnovca, kaže da se odnosi na slučajeve kad netko "ne prijavi robu ili ne podnese robu ili ne prijavi svu robu ili ne podnese svu robu".
Ovisno o težini prekršaja, tu je raspon prekršajnih globa između 3000 i milijun kuna. Sljedeći članak 65. navodi da se odnosi na "lakše prekršaje prema uredbi".
Konačno, Carinska uprava na svojim stranicama pod kategorijom o carinskom zakonodavstvu za fizičke osobe, i to oslobođenja i ograničenja, građanima objašnjava da u pomorskom i zračnom prometu putnici mogu unijeti robu nekomercijalne naravi bez da plaćaju carinu, PDV ili trošarinu do vrijednosti od 3200 kuna.
Za ostale vrste prijevoza limit je 2200 kuna, a za sve vrste prometa limit je 1100 kuna, ako je riječ o putnicima mlađima od 15 godina.
Na stranicama e-građani jednostavno je opisana procedura, odnosno što se očekuje od putnika u svim tim slučajevima na granici. Pri ulasku u hrvatsko carinsko područje, dakle u RH, putnik je dužan prijaviti robu koju unosi, nebitno plaća li se na nju carina ili druge uvozne pristojbe ili ne.
Kad se, dakle, putnik nađe na granici, ako se neki predmet ili roba takve prirode nalazi tamo gdje je carinik ne vidi ili neuobičajenom mjestu, putnik je dužan izričito prijaviti. A potom carinski službenici vode prijavitelja kroz proceduru.
