Slučaj Mirele Čavajde, trudnice kojoj je u šestom mjesecu trudnoće rečeno da nosi dijete s malignim tumorom na mozgu, ali i da u Hrvatskoj ne može prekinuti trudnoću, šokirao je Hrvatsku. Hrvatsku, inače zemlju koju nije lako šokirati. Posebno kada se zna, kao što je to slučaj u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, da njeni liječnici ginekolozi, dakle svi, ne rade pobačaje zbog famoznog „priziva savjesti.“
Famozni "priziv savjesti" nije ništa drugo i ništa više nego odbijanje vršenja svoje dužnosti, grubo i sustavno kršenje liječničke etike i načela struke, te svjesno kršenje kako zakona RH, tako i zakona Europske Unije. Mirela nažalost nema izbora, i taj je izbor podjednako užasan za nju, kao što bi bio užasan za vašu suprugu, sestru ili možda kćer? No taj izbor je nužan, jer u ovom eklatantnom slučaju kada se pobačaj izvršiti treba, ugrožena je i majka Mirela, koju su kako znamo zbog malformacije ploda u 26. tjednu trudnoće otpravili iz bolnice uz preporuku da ode u Sloveniju.
Pokušajmo se za trenutak svi staviti u užas koji proživljava ovih dana Mirela, koja je tako željno očekivala svoje dijete, Mirela koja je saznala da je tumor sada već promjera pet centimetara deformirao glavu njezina djeteta i da za trudnoće vjerojatno neće preživjeti. Pokušajte se staviti u njenu kožu, pokušajte zamisliti kako je obilaziti bolnice u Zagrebu u kojima dobiva sličan odgovor kao i na Svetom Duhu, bolnice koje Mireli odbijaju obaviti prekid trudnoće, iako time ne krši nikakav zakon niti propis, dapače.
Svjesno krše zakon
Odredbom čl.57.UFEU koja kristalno odražava ustaljenu praksu Suda pravde Europske unije jasno i nedvosmisleno se kaže kako "usluga pobačaja" uključuje medicinsku uslugu te kao takva podliježe isplati kroz sustav zdravstvenog osiguranja. Direktiva iste te odredbe 2004/113/EZ o provedbi iste, jasna je i oko načela jednakosti tj. jednakog postupanja prema muškarcima i ženama kod pružanja medicinske usluge. Bilo kakvo ograničenje pristupu usluge, odnosno pružanju usluge, izravno ili neizravno, predstavlja diskriminaciju i kao takvo je strogo zabranjeno u pravnom poretku Europske unije.
Apsurdno, liječnici u Hrvatskoj sve više i sve češće koriste famozni "priziv savjesti" kod pružanja medicinske usluge pobačaja, i sve više njih kao razloge navode ono isto što navodi pronatalitetna politika Vlade RH. Dakle svjesno kršeći zakon, liječnici se pozivaju na naputke koje klerikalna politika pronataliteta zagovara već godinama. Klerikalna politika pronataliteta koja kako znamo ne njeguje jednakost spolova u reproduktivnom smislu. Nije tajna, niti je rijetkost, da su upravo iz tog miljea koji toliko zaziva pronatalitetne mjere krenule upravo preporuke i metode koje zatim usvaja i sama državna politika. Svjesno kršeći zakone EU u kojima jasno stoji da pobačaj, tj. "uslugu pobačaj" liječnik ginekolog mora izvršiti i to na račun HZZO-a. Natalitet nam drugim riječima mora rasti, i nužan je, ali je jako bitno da isti ima tendenciju rasta prema strogim kršćanskim mjerilima.
Ta politika diskriminacije koja se sustavno odvija prema ženama i njihovim pravima, tj. politici kako su iste "drugotne" i kako im je generalna svrha ona reproduktivna, jasno je vidljiva u mnogim segmentima društva i na nju smo praktički navikli. No sama ta nejednakost između muškaraca i žena što se tiče pronatalitetne politike odavno se utjecajem službene politike ukorijenila duboko i u sam zdravstveni sistem. I to je prava tragedija ove priče. Krši li tom razinom tolerancije na sve češće prizive savjesti Vlada i zakone Europske unije sasvim je izvjesno, no da su u ta kršenja prava sve češće uključena izravno i kršenja ženskih prava na reprodukciju sada je neupitno. Jer se ta ista kršenja ženskih prava odvijaju sistematski u čitavom sustavu zdravstva počevši već od same kontracepcije.
Uredba o medicinskim proizvodima potaknula je izmjenu Direktive 2001/83/EZ u kojoj jasno stoji kako su se svi proizvodi koji se upotrebljavaju za kontracepciju ili sprečavanje prijenosa spolnih bolesti dužni staviti na lokalne liste članica EU. Dakle i našeg HZZO-a. Po toj Direktivi jasno je i nedvosmisleno kako recimo kontracepcijske pilule moraju biti dostupne i ženama koje nemaju mogućnosti da iste i kupe. Dakle uz osnovno ili dopunsko zdravstveno osiguranje, u ingerenciji svog osobnog liječnika opće prakse. No i ta se Direktiva ne samo krši, već je se na grub način zaobilazi uz blagoslov farmaceutskih tvrtki koje znaju za tu odredbu, ali je uglavnom ne spominju ženama koje u prosjeku u RH kontracepcijske pilule nabavljaju izravno, i po cijeni od 64,38 kuna konkretno za proizvod Yasmin koji se najčešće kao kontracepcijska pilula i koristi.
'Priziv savjesti' prešutno pravilo
Ako ste s druge strane muškarac, a ne žena, tada su stvari dijametralno drugačije. HZZO vam izlazi u susret s čitavim nizom farmaceutskih proizvoda koje potiču ili pospješuju erekciju. Konkretno lijek kojeg proizvodi Pliva, Sildenafil, vaš će vam liječnik opće prakse prepisati na recept bez ikakvog problema. Kako je rečeni lijek inačica Viagre, bez da se potrudite posjetiti svog doktora, isti bi vas stajao vrtoglavih 2.788,38 kuna. Kako vidimo pronatalitetna politika za koju Vlada izdvaja 1,9 milijardi kuna ima itekakve benefite za muškarce dok se s druge strane neizravno trudi da je ženska kontracepcija nedostupnija, pobačaj praktički nemoguć, a "priziv savjesti" prešutno pravilo, iako samim time krši niz zakona EU koje smo punopravna članica pa samim tim kršimo i njene zakone.
To poprilično sumnjivo zatiranje ženskih prava ne odnosi se samo na pobačaj ili na tablete za kontracepciju, već i za intrauterine uloške te implantacijske kontraceptive. Dijafragme ili kontracepcijske spužve, da vam pojasnim, možete u svim ostalim zemljama EU dobiti na recept, ili ih uz recept svog liječnika nadoplatiti.
U svim zemljama EU, ali ne i u Hrvatskoj.
Katolički pogled na pobačaj i kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke crkve svim oblicima pobačaj i umjetnih kontracepcijskih sredstava i on je, kako vidimo, postao i službenim stajalištem pronatalitetne politike u Hrvatskoj. Da je tome tako, i da se tim stajalištem grubo krše ženska prava, dok se ona reproduktivna muška potiču i subvencioniraju, potpuno je izvjesno i u toj priči jedino nije jasno gdje mi to živimo? U kojoj zemlji to živi naša Mirela? Istoj zemlji u kojoj žive vaše supruge, vaše sestre ili možda kćeri? U zemlji dakle koja je punopravna članica Europske zajednice, s punim poštovanjem njenih prava i zakona, dakle zemlji članici, ali istovremeno i zemlji u kojoj je "priziv savjesti" jači od zakona, jer da se ne lažemo, ako ga liječnik i ginekolog ne zloupotrebljava, dovodi u pitanje svoj posao, egzistenciju, karijeru, i najčešće neobjašnjiv raskid ugovora s bolnicom u kojoj djeluje.
To je dakle ta Hrvatska. Ta punopravna članica Europske Unije, koja je to istina na papiru, ali je točno daleko od iste koliko su daleko i njeni zakoni. Dakle nekih stotinjak kilometara od Zagreba, u pravcu Slovenije. I zbog toga se našoj Mireli šapnulo da to što obaviti ima obavi u Sloveniji. Jer u Sloveniji liječnici nemaju prava na klerikalni "priziv savjesti" jer njime izravno krše zakone EU, a samim time dovode u pitanje i svoju karijeru, posao, egzistenciju i riskiraju raskid ugovora s bolnicom u kojoj djeluju.
Ostaje vam samo Slovenija
Stavite se dakle u kožu te mlade žene koja izbora nema, i shvatite da Mirelinu sudbinu sutra mogu podijeliti vaše supruge, vaše sestre, vaše kćeri. Sudbinu u kojoj nemaju izbora, i sudbinu u kojoj nažalost nemaju pomoći. Kako one zakonske, zagarantirane, tako i one ljudske. "Priziv savjesti" baš zbog Mirele ukinuti treba, on je sramotan kako za struku, tako i za sve nas koji živimo u ovoj banana državi. Kao što je nužno da iz temelja usvojimo i provedemo u praksu sve ono što smo potpisali ulaskom u Uniju. Građanski odgoj u škole, sekularnost umjesto klerikalizma, i humanost iznad straha za posao.
Samo na taj način vaše supruge, sestre ili vaše kćeri imaju šansu. Ovako i na ovaj način ostaje vam samo Slovenija.
Upravo kako su Mireli diskretno šapnuli u bolnici. Srameći se kao i svi mi jer i treba da nas sve bude sram. Ako je samo jedna žena otišla iz ove zemlje zgrožena tom klerikalno – državnom politikom, vjerujte mi veća je šteta za sve nas kao društvo od svih kršćanskih vrijednosti za koja se zalažemo.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stav autora i ne održavaju stav RTL.hr-a*
