U nekada bogatoj Slavoniji danas je teško pronaći posao. Još je teže naći one koji su ostavili siguran posao da bi otišli u nesigurne poduzetničke vode.
"Ja sam inače prodao svoj stan, svoju imovinu i dao otkaz, i sve uložio u ovo", kaže privatni poduzetnik, vlasnik Pita Bara Ivica Lukenda.
Mnogi bi rekli ludost u ovim teškim vremenima. U trenutku kad mladi napuštaju Slavoniju, krumpiruša, sirnica, zeljanica, mesna pita osigurale su sedam radnih mjesta. A na posao su vratile i Mariju, otpisanu s biroa za zapošljavanje.
"Nakon sedam godina sam se zaposlila u poslu koji sam izučila uz sve druge poslove koje sam naučila dok sam radila. Zadovoljna sam s time, radim ono što volim", kaže Marija Gregić, zaposlenica.
Mnogi bi radili što vole, ali teško dolaze do novca.
Grad Osijek je tako za poticanje malog i
srednjeg poduzetništva osigurao 300.000 kuna.
"Na tu mjeru poticanja mogu se javiti mali i srednji obrtnici koji imaju najmanje jednog zaposlenog i imamo sedam raznih mjera postivanja. S tim da mjere poticanja idu od pet do maksimalno 20 tisuća kuna", objašnjava Srećko Kukić iz Upravnog odjela za gospodarstvo grada Osijeka.
"Poduzetnici mogu dobiti bespovratna sredstva za ulaganje u razvoj proizvoda i usluga, za opremanje i adaptaciju poslovnog prostora, za ulaganje u marketinške aktivnosti, u obrazovanje i edukaciju", kaže Ivana Katavić-Milardović iz istog Odjela.
Ivica je za tri djelatnice koje su dugo bile nezaposlene ostvario 75.000 kuna državne potpore. I uspio u četiri mjeseca izgraditi biznis. No, toga ne bi bilo da nije vjerovao u pite.
"Ništa ne zamrzavamo, znači sve što danas pripremamo i ispečemo. Imamo jako dobru suradnju s našim domaćim opegeovima kojima se zahvaljujem jer nas opskrbljuju svježim namirnicama", kaže Lukenda.
Cijelodnevni boravak uz krušnu peć i miris pita, osigurao je i upite za franšizu te širenje u metropolu. Ivicin primjer pokazuje da se može ostati u Hrvatskoj i raditi, ali da poduzetniku treba pomoći u prvim koracima.