Već danima se ispisuju poruke iz povjerljivih izvora, iz vrha HDZ-a, kako je samo pitanje modela po kojem će otići ministar uprave Kuščević, nakon bezbroj otkrića o njegovim čudnim mešetarenjima imovinom, nekretnima, štalama, ostacima propale tvrtke, o njegovim postupcima iz vremena dok je bio načelnik općine, ali i sada, u vrijeme njegova ministarskog mandata – je li lagao o svojim postupcima, je li se ponašao ministarski, ili posve muljatorski.
Njegovu ostavku već danima traži opozicija, SDP je pokrenuo u Saboru i službenu proceduru, ali pridružili su se i HDZ-ovi koalicijski partneri: HNS službeno traži njegov odlazak, Milorad Pupovac malo manje direktno, ali doima se da i on, u ime manjinaca, misli da je Kuščević preveliki uteg vladi. S druge strane, premijer Andrej Plenković ustrajno brani Kuščevića. Učinio je to uoči odlaska u Bruxelles, iz Bruxellesa je uvrijeđen što ga se uopće ometa tim temama poručivao HNS-u, i svima ostalima – da on "mrzi ultimatume". I najavio nove razgovore s Kuščevićem.
Nakon povratka iz briselske visoke politike Plenković je, doista, jutro poslije, započeo razgovorom s ministrom Kuščevićem. Ali on je i dalje tu, postojan kao stijena, opet je izašao pred novinare, sada i on s novom dozom gnjeva i objavio da ne odlazi, da neće podnijeti ostavku. Obrecnuo se i na "stranke od 2,1 posto podrške birača". Ako se pita uzdrmanog ministra uprave, takve stranke neće kreirati sastav hrvatske Vlade. Dakle, Lovro Kuščević ostaje. Uz nagađanje je li to samo ostanak od nekoliko dana, kao u slučaju bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, ili mnogo dulje.
Za razliku od ostavke Martine Dalić, kada se premijer Plenković uspješno izmaknuo – jer je do ostavke došlo ipak za nijansu prije nego što se cijeli slučaj zagnojio do mjere da bi ona povukla nezaustavljivo prema dnu i njega osobno – ovaj put slučaj Kuščević se nastavlja dramatično sljubljen sa sudbinom premijera Andreja Plenkovića. Plenković od prvog dana jasno pokazuje da istraživanja o imovini ministra Kuščevića doživljava kao napad na "svog" čovjeka. A to je doista točno.
Mali šerif
Lovro Kuščević je započeo politički put kao HDZ-ov "mali šerif" na otoku Braču, u jednoj lijepoj općini, uz mnogo citata iz govora Franje Tuđmana, ali i otvorenog ulizivanja "ćaći" Ivi Sanaderu, potom Tomislavu Karamarku – koji ga je prvi put pogurao na ministarsku razinu (ministarstvo graditeljstva, u Vladi Tihomira Oreškovića), a kasnije isto tako – Andreju Plenkoviću.
Lovru Kuščevića se smatralo pripadnikom stranačke "desnice", vjerovalo se da je blizak i Milijanu Brkiću, ali on je, kao i u svim ranijim kombinacijama, jednostavno najviše volio one koji su najviše pozicionirani. U tome ga se može smatrati desnom verzijom Gordana Jandrokovića: kad prepozna najmoćnijeg on postaje najlojalniji i najpredaniji suradnik, intuitivna, hrvatska verzija makijavelista, onaj koji će za svog "šefa" učiniti sve što treba, neće prezati ni oko izbora sredstava niti mogućih zakonskih prepreki.
Kuščević je za uzak tim Andreja Plenkovića bio divno otkriće. Lojalan do bola, onaj koji je spreman gaziti svoje prethodne "šefove" bez pardona ako je to poželjno za potrebe novog "šefa". A uzak tim – Plenković, Jandroković, Božinović, Šeks – upravo je trebao jednog takvog operativca. Kuščević je bio na visini zadatka, uvijek i nepokolebljivo bacao se pred novinarsko mitraljiranje kad nitko to nije htio ili se usudio. I kao ministar i kao politički tajnik HDZ-a.
Upravo on je izašao pred novinare i odlučno najavio da će Davor Ivo Stier i Miro Kovač, nakon njihova nastupa na Saboru HDZ-a u kojima je bilo tragova kritike Plenkovićevog smjera u HDZ-u, morati otići sa svojih stranačkih pozicija. Kuščević je objavio i obrazlagao izbacivanje Darka Milinovića. Kuščević je angažirano komentirao aferu SMS i sve ostale afere Milijana Brkića onako kako bi to htio Andrej Plenković. Kao ministar objavio je da inicijativa "Narod odlučuje" nema dovoljno valjanih potpisa, a zatim se pokazalo da potpisi nisu više arhivirani i da se ne može provjeriti te navode.
Predana igra za Plenkovića
On je bio zadužen i za borbu s Povjerenstvom za sukob interesa i novom predsjednicom Natašom Novaković, a upravo je briljirao u ovoj zadnjoj dionici u kojoj je premijer Andrej Plenković odlučio odigrati na kartu navodnog sukoba interesa same predsjednice Povjerenstva. I tako dalje. Lovro Kuščević je jednostavno bio savršen ministar i politički tajnik HDZ-a ako se pita Andreja Plenkovića. Uvijek uz njega. Kuščević je predano odlučio igrati samo za Plenkovića, nije sjedio na dva stolca ili za svaki slučaj zadržati komunikaciju i s onima koji su sumnjali u Plenkovićev put.
Zato je sada Plenković naprosto bijesan zbog toga što se sve našlo u ostavštini Lovre Kuščevića. Nipošto on nije zgrožen zbog svega toga. Sigurno se ne pita: 'Kako nam se u HDZ-u moglo dogoditi da netko tog profila napreduje od načelnika do ministra i političkog tajnika?' On je samo bijesan zbog toga tko je to sve "iskopao" i zašto zaboga "kopa". Plenkoviću je Kuščević naprosto bio toliko vrijedan, toliko mu je nezamjenjiv, da se još uvijek pita bi li ga ipak ikako mogao zadržati.
Ako ga smijeni ili potjera u ostavku, Plenković će pokazati veliku slabost – ne samo zato jer će pristati na ucjene strančice kalibra HNS, nego i zato jer će si "odrezati" izuzetno bitnog suradnika. Onog koji izvršava i najgore zadatke. Onog koji zna detalje svih tajnih operacija. S obzirom na to da je Plenković osobno govorio o svojevrsnoj zavjeri, nekom neidentificiranom izvoru svih napada na njegove ministre, ako bi on u ovom trenutku priznao poraz u slučaju Kuščević, bio bi to i svojevrsni njegov osobni poraz pred tom imaginarnom zvijeri koja mu rešeta ministre. Pa Plenković izgleda želi istrpjeti i najneugodnije istine o svojim ministrima i prvim suradnicima. Jednostavno zato jer su "njegovi".
Hoće li oluja završiti u zaboravu?
Ako ga zadrži pod svaku cijenu, nada se da će i u ovom slučaju oluja propitivanja proći kao i u slučaju Damira Krstičevića, Tolušića, Žalac ili Gorana Marića. Njegova je Vlada ionako sva već izranjavana, kompromitirana, čudna. Uostalom, i on sam, premijer, vuče sjenu još iz vremena kreiranja lex Agrokora u njegovu uredu.
Krenuo je još dublje kada je za partnera u Saboru uzeo Tomislava Sauchu ili pod okriljem noći kupio kolekciju ruku za većinu, HNS. Ili dogovarao i još uvijek dogovara monstruozne kombinacije s Milanom Bandićem. Nema tu odavno morala, pa zvuči kao vrhunski vic kada koalicijski partner, HNS, tražeći ostavku Lovre Kuščevića govori o "moralu" i "zdravom razumu."
U tom bolesnom političkom konceptu doista je moguće da i Plenković i Kuščević, i svi ostali, naprosto nastave po starom, po "baš nas briga" modulu funkcioniranja. Uostalom, sada je već posve svejedno hoće li Kuščević biti maknut ili ne. Ova Vlada neće biti ni mrvicu kvalitetnija bez njega, a premijer Plenković ni mudriji, niti "moralniji". Samo će hrvatska demokracija potonuti u još dublji bezdan.
