Od 20. listopada 2014. do 27. travnja 2016. godine, 555 dana trajao je braniteljski prosvjed u Savskoj 66 u Zagrebu, koji će u domaćem političkom imaginariju ostati utisnut pod šifrom 'šator'. Tog jutra prije pet godina, na platou ispred Ministarstva branitelja gdje su tada stolovali SDP-ov ministar Predrag Fred Matić i njegov pomoćnik Bojan Glavašević, skupina branitelja podigla je šator najavivši da će ondje kampirati sve dok ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi.
Okupljeni branitelji nisu tražili samo novi zakon koji bi im čvršće jamčio prava te zaštitu dostojanstva nego i smjenu Matića i Glavaševića. Ubrzo će se ispostaviti da su prosvjednici ciljali i na tadašnjeg premijera Zorana Milanovića te tadašnjeg predsjednika Republike Ivu Josipovića prizivajući njihov pad. Vremenom je postalo jasno, naročito nakon 'odlaska šatora' iz Savske 66, da je taj događaj značajno i dugoročno promijenio i političku scenu i samo društvo u Hrvatskoj.
EVO ŠTO SE SVE DOGAĐALO U SAVSKOJ 66: Od polijevanja benzinom do nesretnih smrti
Kako je i zašto počelo?
"Hrvatski branitelji su donijeli odluku da neće dozvoliti da se više gazi po grobovima naših poginulih prijatelja, da se uništavaju njihove obitelji, a posebice populacija stradalnika Domovinskog rata", poručio je prvoga dana Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida i jedan od vođa prosvjeda.
Glogoški i ostali tražili su da se izmijeni i dopuni Zakon o hrvatskim braniteljima te donese ustavni zakon o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima. Smatrali su da će im tadašnja lijeva vlada skresati materijalna prava koja se odnose na braniteljske mirovine, osobnu invalidninu, jednokratnu pomoć, dodjelu stana ili stambenog kredita, financijsku pomoć pri gradnji prve nekretnine, prednost pri zapošljavanju i još neka. Hrvatska je u to vrijeme još bila u recesiji i neka od tih prava doista su im srezana. Braniteljske mirovine veće od 5000 kuna smanjene su za 10 posto, opskrbnina je zamijenjena minimalnom naknadom, a morali su latiti i PDV na uvoz automobila.
'Mi čitamo ono što piše u Zakonu o mirovinskom osiguranju, a tamo piše da će se mirovine hrvatskih branitelja usklađivati na prijedlog ministra rada i ministra financija sukladno mogućnostima državnog proračuna. Kako se mirovine mogu mijenjati na gore, tako se mogu mijenjati i na dolje ako ne bude sredstava u državnom proračunu', kazao je tada Glogoški.
Tko je trebao pasti?
Drugog dana prosvjeda branitelji su podigli šator davši do znanja da nemaju namjeru brzo otići. Nitko tada nije ni slutio da će ostati čak 555 dana. Svoje nezadovoljstvo fokusirlai su na ministra Matića i njegovo dvoje pomoćnika, Vesnu Nađ i Glavaševića, zahtijevajući njihove ostavke. Matić ij je nazvao manipulatorima, a premijer Milanović za ostavku ili smjenu Matića nije htio ni čuti.
"Ako ovakav ministar sa ovakvim ratnim putem, i ako ovakvi pomoćnici koji su ovih dana fizički napadani, ako oni nisu dovoljno dobri i nemaju dovoljno povjerenja da rade taj posao, onda ja stvarno ne znam tko bi to mogao raditi bolje u Hrvatskoj", kazao je Milanović koji je dvjestotinjak dana odbijao sastati se s prosvjednicima. Učinio je to tek nakon što je situacija u svibnju 2015. eskalirala.
Glogoški je trećeg dana prosvjeda poručio da će prosvjed trajati "ako treba i do kraja mandata Vlade". U Savskoj 66, gdje je uz šator upaljena i logorska vatra, ubrzo je osvanuo i transparent s porukom koja je sažimala i političku agendu tog prosvjeda. "1991. Oba su pala! 2015. Oba će pasti!" - pisalo je. Branitelji su time ušli u svojevrsnu političku kampanju. 'Oba' koja su trebala pasti nisu, zapravo, bili Matić i Glavašević, nego Josipović i Milanović.
07.05.2015., Zagreb - Branitelji u Savskoj 66 prosvjeduju vec 200 dana i ne odustaju od prosvjeda i zahtjeva upucenih Vladi RH. Djuro Glogoski. Photo: Robert Anic/PIXSELL
Tko je bio u prvim redovima, a tko u pozadini
Uz Glogoškog i Josipa Klemma, predsjednika Udruge specijalne policije iz Domovinskoga rata, koji su tijekom čitavog prosvjeda bili najistureniji 'šatoraši', u prvim redovima prosvjeda bili su tada i predsjednik zagrebačke HVIDR-e Mirko Ljubičić Šveps, bivši predsjednik Zbora veterana gardijskih postrojbi Ilija Vučemilović Šimunović te Ante Deur iz Zbora udruge veterana hrvatskih gardijskih postrojbi za kojeg se govorilo da je bio idejni začetnik 'šatora'. Već se tijekom prosvjeda kao političku sivu eminenciju prosvjeda isticalo Milijana Brkića, tadašnjeg glavnog operativca i desnu ruku tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Spominjala se i značajna uloga zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je, igrom slučaja ili ne, dan uoči početka prosvjeda u Savskoj završio u pritvoru zbog optužbi za korupciju. Bandić je svo vrijeme davao logističku podršku 'šatorašima' odiguravši im medicinske kontejnere i sredivši dozvolu za podizanje šatora i paljenje vatre na javnoj površini. Usto, Bandićevi suradnici Mirko Ljubičić Šveps i Miodrag Demo u početku su bili aktivni u prosvjedu pred Ministarstvom branitelja.
Neposredni povod prosvjeda
Zapravo je povod prosvjedu, odnosno 'kap koja je prelila čašu, bila jedna izjava Bojana Glavaševića dâna nekoliko dana prije početka prosvjeda. "Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, pobijedila u njemu, i ostvaruje brojna prava uključujući mirovine. S druge strane, imamo korpus populacije sa strane Krajine koja je izgubila rat, nema prava i nema PTSP. Možda ih mi ne vidimo jer nisu u bolnicama. To pitanje još nema odgovor i treba na njega odgovoriti", kazao je Glavašević. Branitelji su mu jako zamjerili te riječi doživjevši ih kao izjednačavanje žrtve i agresora i strašno mu zamjerili.
"Sve to je, zapravo, počelo još u Vukovaru na prosvjedima protiv ćirilice. Jedna agresivna ekipa na tim je prosvjednim skupovima koristila tonske snimke moga oca kako bi opravdavali svoje nacionalističke ideje. Na to sam se pobunio rekavši im da ne mogu koristiti te snimke jer moj otac ne bi nikada stao iza toga. Problem je, dakle, nastao kada sam se usprotivio njihovom manipuliranju mojim ocem. Tada su shvatili da me moraju na neki način politički eliminirati", kazao nam je Glavašević.
Smrt braniteljice, samospaljivanje i zapaljive izjave
Od prvog dana situacija u Savskoj 66 bila je vrlo napeta. Glavašević je prilikom ulaska u Ministarstvo zaliven vodom, netko je krumpirom razbio prozor na zgradi, ispred šatora zapaljena je logorska vatra... Trećeg dana zbog lošeg zdravstvenog stanja pomiješanog sa stresom preminula je 60-godišnja Nevenka Topalušić, stopostotni invalid prve skupine, bivša pripadnica 2. gardijske brigade i majka četvero djece. Po njoj je plato u Savskoj 66 kasnije nazvan Trgom Nevenke Topalušić.
Sedmog dana prosvjeda benzinom se polio i zapalio branitelj Damir Čakanić, ali je, srećom, brzom intervencijom spašen. Neki od organizatora dolijevali su ulje na vatru zapaljivim izjavama. "Mi odavde možemo otići samo s hitnom ili s kolima posmrtne pripomoći", kazao je Vučemilović Šimunović nakon smrti Nevenke Topalušić.
On je nekoliko dana kasnije izrekao i prijeteću poruku: "Gospodo imali smo krvavi Uskrs, ne dao Bog, mislim da nitko od nas ne želi krvavi Božić!"
01.01.2015., Zagreb - Hrvatski vojni invalidi i branitelji domovinskog rata dolazak Nove 2015. godine proslavili su u satoru ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66. Nesto iza ponoci posjetila ih je predsjednicka kandidatkinja, Kolinda Grabar Kitarovic. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Okršaj na Markovom trgu, plisnke boce u Savskoj
Kada su početkom svibnja 2015. branitelji krenuli u mimohodu do Trga bana Jelačića odjeveni u crne majice s bijelim križevima, odajući time počast svim braniteljima koji su počinili samoubojstvo, mnogi su taj 'križarski pohod' protumačili kao pokušaj tihog državnog udara. Prosvjed je već i prethodno poprimao neskrivena politička obilježja. Uoči predsjedničkih izbora koncem 2014. iz šatora u Savskoj poslan je poziv građanima da "nipošto ne daju glas jednom od kandidata". Time se jasno aludiralo na Josipovića, budući da je tadašnja kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović već u više navrata posjetila branitelje u šatoru.
U veljači 2015. polcija je spriječila mogući sukob nekoliko stotina građana koji su organizirali prosvjed 'Stop teroru šatoraša' s prosvjednicima iz Savske. Branitelji su pak u ožujku iste godine domarširali pod prozor premijera Milanovića vičući mu da je "dezerter i udbaš". Kulminacija je uslijedila 28. svibnja kada su branitelji iz Savske došli na Markov trg dati podršku zaposelnicima Imunološkog zavoda. Budući da svoj skup nisu prijavili, policija je morala intervenirati. Došlo je do naguravanja, a branitelji su noć proveli u crkvi Svetog Marka. Oni koji su ostali u Savskoj 66 iznijeli us plinske boce na cestu i blokirali promet.
Što su tražili, a što dobili?
Početkom 2015. Josipović je izgubio predsjedničke izbore od Grabar Kitarović, a koncem iste godine lijeva koalicija predvođena SDP-om izgubila je na parlamentarnim izborima. Na vlast je došao Karamarkov HDZ u koaliciji s Mostom. Na čelo Ministarstva branitelja došao je prosvjednicima blizak Tomo Medved. Cilj sažet u krilatici 'Oba će pasti' bio je ispunjen i većih razloga za 'šator' u Savskoj 66 više nije bilo. No kraj prosvjeda proglašen je tek 26. travnja 2016. godine, a idućeg dana razmontiran je i šator. Nova vlast ispunila je zahtjeve prosvjednika: donesen je novi Zakon o braniteljima, omogućene su više naknade za nezaposlene branitelje i članove obitelji smrtno stradalih, kao i viši iznosi mirovine ovisno o duljini ratnog staža, postavljena je niža dobna granica za umirovljenje, omogućeno pravo na obiteljsku mirovinu i za izvanbračne partnere...
27.04.2016., Zagreb - Demontiranje braniteljskog satora u Savskoj privodi se kraju. Pripadnici vojske uklanjaju metalnu konstrukciju satora. Photo: Robert Anic/PIXSELL
Gdje su danas akteri?
Ante Deur još je za trajanja prosvjeda, u veljači 2015. godine, imenovan savjetnikom za braniteljska pitanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Đuro Glogoški nije se mnogo eksponirao u javnosti nakon okončanja prosvjeda. Josip Klemm je 2017. nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je iz svoje tvrtke nezakonito izvukao tri milijuna kuna, a ljetos je Vrhovni sud potvrdio tu presudu. Miljenko Kolobarić, umirovljeni časnik 3. gardijske brigade postao je vanjski član saborskog Odbora za obranu te predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi. Ilija Vučemilović Šimunović, predsjednik Udruge veterana 1. gardijske brigade Tigrovi, još se tijekom trajanja prosvjeda distancirao od organizatora i napustio šator. Vedran Černy, predsjednik zagrebačke podružnice Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata, postao je član parlamentarnog Odbora za ratne veterane. Miodrag Demo bio je u kratkom mandatu od 2015. do 2016. saborski zastupnik Stranke Milana Bandića, ,a sada je predsjednik Odbora za branitelje zagrebačke Grdaske skupštine.
Predrag Fred Matić izabran je proljetos za zastupnika SDP-a u Europskom parlamentu, a Bojan Glavašević je nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru.
20.10.2015., Zagreb - Savska 66, povodom 365 dana Braniteljskog satora odrzana je konferencija za medije na kojoj su Djuro Glogoski, predsjednik stopostotnih invalida Domovinskog rata, Josip Klemm i Drazimir Jukic okupljenim novinarima prenijeli svoje vidjenje proteklih godinu dana prosvjeda. Godinu dana prosvjeda simbolicno su obiljezili velikom tortom 100 posto za Hrvatsku. Photo: Robert Anic/PIXSELL
Glavašević: Nimalo ne romantiziram to vrijeme
"Nimalo ne romantiziram to vrijeme za razliku od, recimo, Ante Deura. Dobivao sam prijetnje na ulici, a kad je HDZ osvojio vlast isti dan su mi skinuli policijsku zaštitu i isti dan me navečer frajer pred zgradom napao. Prošao sam kroz sve to s nekakvom vojničkom mentalnom disciplinom, svjestan da je to što se događa jedna izvanredna situacija u kojoj sam i ja meta", kaže nam Bojan Glavašević prisjećajući se događaja odprije pet godina.
"Od prvog trenutka bilo je jasno da je to politički prosvjed i da su uspjeli dio javnosti pokrenuti protiv nas. Njima je bio sporan registar branitelja, zato što s javnim registrom nisu mogli manipulirati brojem branitelja. Kada govorimo o tome da sada, skoro 30 godina nakon rata, ima novih branitelja, to je zato jer registar nije javan, a što smo mi tada rješavali objavom registra. Na kraju balade, sve se svodilo na to koje će udruge dobiti novac. Neke od njih rade fenomenalan posao, ali ima onih koji su cijelo vrijeme samo računale na izvlačenje novca iz državne kase. Kada je to postalo ugroženo, organizirali su prosvjed", kaže Glavašević.
23.10.2014., Zagreb - Predrag Matic i Bojan Glavasevic dolaze u Banske dvore. Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Što danas kažu organizatori
Organizatori prosvjeda u Savskoj 66 danas kažu da 'šator' nije imao političku pozadinu i da se dogodio spontano., U razgovoru za Večernji listAnte Deur, savjetnik predsjednice Republike, danas kaže kako je šator bio podignut "bez ikakvih planova u kojem će smjeru situacija ići".
"Iz moje perspektive (...) glavni je problem između branitelja i premijera Milanovića i predsjednika Josipovića ležao u nedostatku dijaloga i u nerazumijevanju. (...) Izjednačuje se žrtva i agresor, Domovinski rat u tom je trenutku u Haagu i bilo je puno kompleksnih situacija koje su se nadvile nad Ministarstvo branitelja, a na koje ministar Fred Matić nije imao ni znanja ni političke potpore odgovoriti", smatra danas Deur.
I Josip Klemm je za Večernji list kazao kako "politika i HDZ nisu upravljali procesima unutar braniteljskog prosvjeda", ali priznaje da im je poslije bilo "puno lakše raditi s njima jer se većina braniteljske populacije našla negdje u dijelu Domoljubne koalicije koja je nakon SDP-a došla na vlast". I Glogoški tvrdi da politika nije imala utjecaja na prosvjed. "Činjenica je da su branitelji ostali prosvjedovati i nakon što je HDZ, tadašnja oporba, došao na vlast, kao i to da smo prekinuli s prosvjedom tek onda kada smo dogovorili u kojem smjeru će se dalje raditi", kazao je.
Kako je šator promijenio Hrvatsku
Nedvojbeno je da je prosvjed u Savskoj 66 unio radikalizam u politički mainstream, koji se osjetio dolaskom na vlast i kratkim mandatom desne vlade Karamarkovog HDZ-a i Mosta. Simbol ovog prosvjeda bio je famozni šator, ali podjednako tako i plinske boce kojima su branitelji-prosvjednici u jednom trenutku zaprijetili iznijevši ih na ulicu. Jedna društvena skupina zaprijetila je nasilnom metodom rješavanja problema i premda su nakon toga svi akteri donekle ublažili retoriku i 'stali na loptu', dalekosežno su i taj incident i sam prosvjed uvelike radikalizirali ovdašnju političku scenu i čitavo društvo.
