U Hrvatskoj je 2.000 djecedijabetičara. Svakodnevnim ubodima moraju mjeriti razinu šećera u krvi, ali postoji i potpuno bezbolan senzor koji se zalijepi za ruku i stalno očitava stanje krvi.
Stoji oko 160 eura, ali nažalost preko HZZO-a ga se ne može dobiti, a ne može se nigdje ni kupiti jer ga kod nas nitko ne prodaje.
Dijabetes tipa 1 ne može zaustaviti
šestogodišnjaka iz naše priče. Kada je razina šećera u krvi
visoka, a kada niska prije je znao samo ubodom u prst.
"Malo me je bolilo. Sad mi je puno lakše sa senzorom. Samo
prislonim. Ništa lakše od toga. Samo stisnemo ovo, i onda mi
pokaže koliki je. Sad se nešto događa. Ne znamo je li pada ili
raste", priča nam Rio Stipanović, koji se bori s
dijabetesom.
Zato zna ovaj mali uređaj. Izmjeri, zabilježi i o svemu
obavijesti roditelje. Ako zaigrani Rio preskoči
mjerenje - stiže upozorenje.
"Prije smo mjerili trakicama po minimalno 10 puta dnevno. Dosta
bolno i komplicirano. Sada ima uređaj. Nabavili smo ga iz
Njemačke. Startni paket je oko 180
eura. Svaki mjesec kupujemo dva senzora, svaki je oko
60 eura", ističe njegova majka
Mirjana.
Marija ima dijabetes tipa 1 od 11. godine. Svaki njezin dan sadržavanja mjerenja i po deset puta. Punoljetna je pa zbog toga ima pravo na 1500 trakica, a ne 2.000 na teret države. Za razliku od Rija, ona samo sanja o senzoru.
"To bi mi puno olakšalo život jer ne mogu mjeriti šećer u svakom trenutku. Na primjer u tramvaju mi je jako nezgodno ili na nekom predavanju, ili na koncertu. Jedne noći u dva sata šećer mi je bio 27", otkrila nam je Marija Čuk, također dijabetičarka.
Da se Marija nije slučajno probudila, pala bi u komu. Na sigurnom bi je držao uređaj poput Riovog, kojeg u Hrvatskoj ne može kupiti, a kad bi ga i kupila "vani", HZZO joj ne bi snosio troškove.
"Inicijativa Za život s manjeboli, koja je krenula, u principu je usmjerena prema svima. Prema farmaceutima, prema javnosti i prema samim proizvođačima. Mi imamo naznake da će se proizvođači konačno aktivirati i nešto donijeti u Hrvatsku", kazuje nam Davor Skeledžija iz inicijative Za život s manje boli.
Uspjeli su dobiti podršku Kolinde Grabar Kitarović i potpredsjednika Sabora Željka Reinera, no usprkos tome, sve je još uvijek na inicijativi.
"HZZO nije do danas zaprimio zahtjev zastupnika za Republiku Hrvatsku za pomagalo 'senzori za mjerenje glukoze u krvi' za uvrštenje na Popis pomagala HZZO-a. Dakle, HZZO ne može uvrstiti pomagalo na Popis pomagala prije nego li dobije zahtjev zastupnika te se pokrene cijeli postupak uvrštavanja", izjava je Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
"Ono što je nama važno je da kada taj zahtjev ne ode u ladicu. Da ga ne osiguraju nekom malom ograničenom broju pacijenata. Naravno, slobodno neka stave neku indikaciju, ali je bitno da taj uređaj bude dostupan i odraslima i djeci", ističe Skeledžija.
Obitelj Stipanović s početka naše priče do svog je uređaja došla. Želja im je da jednoga dana bude dostupan svima, jer život s trakicama i ovim pomagalom - nije isti.
"Mi vidimo na trakicama broj i dalje ne znamo što se događa. Tu vidimo trendove i to je jako važno. Da znamo kada raste, kada pada. Sa strelicama to vidimo i djelujemo", pojašnjava majka Mirjana.
Senzor kojim se bez uboda mjeri razina šećera u krvi potreban je oko 35.000 ljudi u Hrvatskoj.
