Miroslav Ćiro Blažević skromno se prozvao 'najvećim Bosancem svih vremena i trenerom svih trenera', bio je prvak BIH u skijaškom trčanju, proputovao je svijet, družio se s najvećim hrvatskim političarima, uvijek rado popriča s prolaznicima na cesti i kavalirski se odnosi prema ženama i medijima. No to je samo djelić Ćirinog bogatog života...
Miroslav Ćiro Blažević u nekoliko je navrata spominjao kako mu je život bio strašna kalvarija. Njegovo djetinjstvo u Travniku obilježeno je ratnim stradanjem dva brata i velikom siromaštvu.
„Bilo ih je šestero, tri sestre i tri brata. To je puka sirotinja bila. Živjeli smo od pomoći Amerikanaca koji su slali pakete. Šta nađeš u paketu, to i pojedeš. Mi smo i pored te slabe ishrane nastojali igrati nogomet“, prisjeća se Izet Nalić-Švaljo, Ćirin prijatelj iz Travnika. No prije nogometa Ćiro se okušao u skijaškom trčanju, na skijama je jurio kroz Travnik držeći konjske uzde. „Vozili smo skije u gumenim čizmama. Nekoliko se puta dogodilo da su mu skije spale, a on je jednom prilikom udario i u bukvu. On je 1950. ili 1951. bio prvak Bosne i Hercegovine u skijaškom trčanju na 6 km. Na to je prvenstvo otišao bez ikakve specijalne pripreme i opreme, skija i cipela. Zbog toga mu je jedan stari komunist, koji je bio u Centralnom komitetu u Sarajevu, poklonio pravi sportski džemper s rolo kragnom“, priča Izet o Ćirinoj skijaškoj karijeri.
U Travnik je stigao novi sport, nogomet, a Ćiro i njegovi prijatelji su dali sve kako bi ga trener gradskog kluba Bratstva zamijetio. Ćirin suigrač iz NK Bratstvo, Zvonimir Falak, za „Lice s naslovnice“ prisjetit će se njihovog odlaska u Mostar na Kup maršala Tita na koji su išli noću kamionom punim slame i nekoliko deka, dok će o njegovom problematičnom odnosu sa suigračima iz FK Sarajevo pričati Zijad Arslanagić i Ibrahim Biogradlić-Ibro. Zbog ne igranja u prvoj petorci i, prema nekima, lažnoj boležljivosti, Ćiro je jedva dočekao novi transfer, u NK Rijeku, a kasnije i u Švicarsku. Dok danas nogometaši zgrču milijune, Ćiro je tih 1950-ih igrao nogomet za male novce. Nakon igre u nekoliko klubova, Ćiro je postao trenerom.
Osim o nogometnim uspjesima, Ćirini prijatelji sa smiješkom pričaju o zajedničkim izlascima na ples, udvaranju te Ćirinim komplimentima i poklonima koje je rado darovao starijim i mlađim ženama, a koje je držao, kako kaže njegov prijatelj Jure Škegro, u prtljažniku svog auta.
Novinari Tomislav Židak i Drago Moldovan, kum Zdravko Mamić, igrač Ismet Hadžić i fizioterapeut Joža Čačković govorit će o Ćirinom dolasku u Dinamo početkom 1980-ih, o tome tko ga nije želio pozdraviti u svlačionici, treninzima, zaslugama za dobru igru i odličnu komunikaciju s publikom, kao i o politici koja ga je, navodno, otjerala iz njega.
„Na Ćirinoj oproštajnoj večeri u tadašnjem Intercontinentalu, nas jedno tridesetak njegovih najbližih prijatelja isplakali smo toliko suza. Nikad više suza nisam vidio na jednom mjestu nego tada, kada je trideset veličanstvenih ljudi plakalo više nego da su tada izgubili cijele svoje obitelji. Sve za Ćirom, toliko smo ga voljeli, a on je otišao isključivo radi novca“, kaže Zdravko Mamić, dodajući da je Ćiro uvijek gledao svijet 'kroz novac', koji je od nekadašnjih kumova učinio zaklete neprijatelje.
„Mana mu je ta što mu je isključivo novac smisao života. Ta njegova ljubav za novcem je nestvarna, nemoguća… On je bio moj kum koji mi nije kupio poklon. Znači, za moje vjenčanje nisam dobio poklon od njega…“, rekao je Zdravko.
O Ćirinim uspjesima i pogreškama, povratku u Dinamu kao trener, susretu s Franjom Tuđmanom, promjeni Dinamovog imena, preuzimanju hrvatske reprezentacije i njezinoj uzlaznoj putanji na prvenstvima, pa odlasku u Iran i povratku u Bosnu i Hercegovinu, o Ćiri kao predmetu obožavanja svih uzrasta, ljubavi između njega i medija, njegovim fetišima poput bijelog šala ili prijateljstva s političarima, dotakli su se i nogometni treneri Branko Ivanković i Igor Štimac.
U novom izdanju dokumentarnog serijala 'Lice s naslovnice' u nedjelju, 2. ožujka u 21:50 sati na RTL Televiziji.
