pjevanje na playback / Saznajte koga je 'zijevanje' na mikrofon obilježilo za sva vremena

Baš kao što vi zijevate pod tušem tako su i oni nerjetko zijevali al pred punim dvoranama. Pjevati na plejbek je često jedino oružje protiv sramoćenja onih koji bi se baš bavili glazbom iako im je slon prdnuo u uho, ali i nužno zlo kojem su ponekad prisljeni pribjeći oni koji glasa imaju.

Ima slike, ima tona, ali nešto ipak ne valja. Prošlogodišji CMC Festival u Vodicama najsvježiji je i najuočjiviji primjer onoga što se događa kada umjesto pjevača na pozornici pjeva onaj s CD-a, a na pozornici se propisno osramotila Jelena Rozga koja je pola svog nastupa zaboravila na pjevanje.

"Večeras je stvarno, tako me lipo publika dočekala da sam ja u momentu zaboravila, mislim znamo da večeras festival ide na playback, nećemo se lagat. I ja sam ono muzičar koji nije naučio pjevat na playback i ja sam u momentu eto euforije i ludila, ja sam zaboravila otvarati usta.", pokušalas e tada opravdati Rozga.

"Osnovna stvar pjevanja ili svirke ili bilo koje umjetnosti je neki live događaj. Situacija je kod nas toliko loša da se nema novaca za vodit bend sa sobom pa se svira uz digitalnu podlogu", kaže glazbeni kritičar Hrvoje Hrovat.

Drugi nisu zaboravili otvarati usta, ali su zaboravili mikrofon. Playback krije zamke samo takve.

"Kad pjevaš u živo onda si možeš dozvoliti neku improvizaciju, učinit nešto drugačije, da i tebi i muzičarima bude interesantno. Playbeck mi je kao na silu pjevanje i ulazak u rutinu", kaže Toni Cetinski.

"Čovjek ne može guštati u pjevanju na playback, to odrađuješ zato što moraš", name najbolje mišljenje o ovakvom načinu pjevanja ni Luka Nižetić.

Glazbenik Boris Đurđević ima rješenje i za ovakve situacije.

"Ja uvijek pjevam, dakle ne otvaram usta nego uvijek pjevam. Mikrofon bio ugašen ili upaljen, ja uvijek pjevam", kaže Đurđević.

"Ne morate se bojati ako vam malo pukne glas, to je sve prirodno, puno je gore kad ono matrica krene preskakati", kaže Žanamari Lalić.

Preskakala je matrica sve u šesnaest, posebno davnih dance devedesetih.

"Ja sam svojevremeno bio poznat po tome da bi, kad je jako playback bio popularan i na TV-u i na nastupima u živo pred ljudima, bilo da se uštedi novac jer je bilo ratno razdoblje, ja u to doba nekako ipak nisam razmišljao o svojoj zaradi, nego sam razmišljao da kontriram svoj toj struji i ja sam onda imao bend jedno vrijeme koji se zvao No more playback band", prisjeća se Toni Cetinski.

Ipak mnogi su se kroz glazbenu povijest morali popeti na pozornicu i samo - otvarati usta. Danas im to ne služi na čast, ali je bilo situacija u kojima je to bila jedina mogućnost.

"Koliko se sjećam, nastupili smo jednom u emisiji u kojoj se izvodio samo i isključivo playbeck. Znam da sam imao zalijepljenu traku na kojoj je pisalo pjeva u živo preko usta. I to je bila jedna zafrkancija, svi smo zamjenili instrumente i pristali smo na to", priča Ivan Dečak iz grupe Vatra.

"Na početku karijere, naravno, još poslije Hrvatskog idola, sam slušala neke menadžere pa sam koji put i ja zapjevala na matricu, ali mi je to najgori osjećaj u životu i ne bi to nikad ponovila", prisjeća se i Žanamari svojih početaka.

"Pa pjevao jesam zato što negdje se zbog tehničkih razloga mora pjevati playback. Pa onda mislim ništa zlo u tome, ok. Ali mislim koncerti i to, to je bend, ja kad sam krenuo tek sa 17 godina odmah sam osnovao bend i rekao to je to idemo svirat", kaže Luka Nižetić.

"Jedne godine, mislim da je to bilo devedeset i sedme na Splitskom festivalu, na Melodijama hrvatskog jadrana, mi smo se javili, nas tri, da bismo pjevali u živo i kada smo došli dan ranije na tonsku probu to nam je bilo onemogućeno", kaže Đani Stipaničev.

Splitski se festival danas dići činjenicom da na Prokurativama sve ide u živo. No to jednostavno nije uvijek moguće, čak i u kontroliranim uvjetima. Bilo zbog infrastrukture, ograničenog vremena u televizijskim prijenosima ili zbog drugih tehničkih razloga.

"Ako su neka TV snimanja ili emisije onda je normalno da svi pjevaju na playbeck. Recimo Porin prije nekolio godina ili Eurosong je bilo pravilo da se ne smije pjevati na playbeck. Imamo situaciju na Super Bowlu kad je izbio skandal oko nastupa Red Hot Chilli Peppersa. Ali ljudi ne znaju da se na Super Bowlu uvijek zapravo svira na playbeck iz prostog razloga što je to toliko veliki prijenos za toliko ljudi i pušta se zbog tehničkog problema. Kod nas je naravno druga situacija. Oni imaju previše novaca pa sviraju na playbeck, a mi premalo pa zato radimo na playbeck", kaže glazbeni kritičar Horvat.

Svoje playbeck sramote sigurno neće zaboraviti ni svjetske zvijezde. Neki od najupečatljivijih nastupa u povijesti svjetske glazbe su - lažnjaci!

Legendarni nastup pop dive Whitney Houston na Super Bowlu 1991. je bio playbeck. Mariah Carey je razočarala fanove kada su shvatili da njezin anđeoski glas izlazi iz zvučnika, a ne mikrofona, a i Beyonce je na inauguraciji Baraka Obame samo otvarala usta.

Najšokantnije otkriće varanja publike bilo je ono vezano za turbo popularne densere Milli Vanilli. Do 1990. godine prodali su više od 30 milijuna singlova i 11 milijuna albuma. Nakon dodele Grammyja 1990. godine, otkriveno je da njih dvoje zapravo nikada nisu pjevali na albumima koje su prodavali.

Onima koji se izvlače zijevanjem bilo bi bolje da se jednostavno ostave mikrofona. A ovim drugima ćemo sve oprostiti ako nas scenskim nastupom i energijom ostave bez daha. I ne zaborave barem otvarati usta. Po mogućnosti u skladu s matricom.