Prvi put je ideja o prometnom povezivanju teritorija RH Pelješkim mostom plasirana u javnost u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća. Tadašnji dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje smatrao je most idealnim rješenjem koje 2000. godine ulazi u prostorni plan najjužnije hrvatske županije.
Sanader dvaput otvarao radove
Bivši premijer IvoSanader vjerojatno se najviše okoristio populističkim najavama o gradnji Pelješkog mosta. Nekadašnji HDZ-ov predsjednik čak je dvaput otvarao radove na mostu. Prvi put to se dogodilo u studenome 2005. godine, kada još nije bio niti raspisan natječaj, no to nije spriječilo Sanadera da otvorio 'pripremne radove'. Slavodobitno je objavio da će Hrvatska napokon biti povezana zahvaljujući HDZ-u i njegovim partnerima. Osim toga, najavio je i kako ćemo svojim automobilima preko Pelješkog mosta moći voziti već 2008. godine.
Ipak, prvi pravi radovi počeli su tek dvije godine kasnije, točno 24. listopada 2007. godine, a Sanader ni tada, u jeku predizborne kampanje, nije propustio prerezati vrpcu na mjestu gdje je trebao niknuti velebni most. Ako ništa drugo tada je barem natječaj bio okončan, a posao je dobio domaći konzorcij koji su činili Konstruktor, Viaduk i Hidroelektra niskogradnja s prilično nerealnom cijenom od 1,9 milijardi kuna.
Ispostavilo se da će most stajati više od četiri milijarde kuna za što vlada nije imala sredstva pa se počelo govoriti o duljim rokovima gradnje, odnosno, da će Pelješki most biti otvoren 2012. godine.
Milanović odustao pa se predomislio
Uslijedila je potom kriza, radovi su sporo napredovali, no niti to nije spriječilo Sanadera da se 2009. godine sa svom svojom svitom ponovno uputi na gradilište u Komarni. Nakon što je Sanader podnio ostavku i iza sebe ostavio opustošenu državnu blagajnu, vladajući odustaju od ulaganja u taj kapitalni projekt. Dotad je bilo izvedeno oko 3 posto radova.
JadrankaKosor je u kampanji za parlamentarne izbore 2011. pokušala ponovno aktualizirati pitanje izgradnje mosta, no HDZ je izgubio izbore, na vlast dolazi ZoranMilanović koji zajedno s partnerima raskida ugovor o gradnji.
No, pred kraj mandata i Kukuriku koalicija je uvidjela da je Pelješki most najbolji način za povezivanje Hrvatske, ali i skupljanje jeftinih politički poena, pa poručuju da će graditi Pelješki most ako će se sufinancirati iz europskih fondova.
Milijuni stižu iz EU
Proces povlačenja sredstava iz Europske unije je bio dugotrajan, ali na koncu i uspješan. Naime, u lipnju ove godine Europska komisija je odobrila 357 milijuna eura iz sredstava kohezijske politike za gradnju mosta. Očekuje se da bi radovi na 55 metara visokom i 2,4 kilometara dugom mostu biti gotovi 2022. godine. Osim mosta, EU će financirati i izgradnju pristupnih cesta, tunela, mostova i vijadukata te obilaznicu kod Stona. Sredstava iz EU fondova trebala bi činiti 85 posto od ukupnog iznosa.
Pelješki most je osim u Hrvatskoj izazvao i negativne reakcije u dijelu javnosti u susjednoj Bosni i Hercegovini koji se protivi izgradnji jer smatraju da bi most ugrožavao interese te zemlje.
