"Vjerojatno svi misle da je Grad Zagreb srce Zagreba, Trg bana Jelačića, Ilica, Frankopanska i to. Oni nisu upoznati s time da Grad Zagreb ima i svoj ruralni dio, odnosno svoje gradske četvrti gdje vrlo marljivi ljudi također se bave poljoprivredom, stočarstvom, svinjogojstvom, ljudi imaju farme. Uzgajaju povrće. Pa di su vam Sesvete, Dubrava, sva ona sela, Prigorje...pa to je sve Grad Zagreb, di je cijela Brezovica, Novi Zagreb Istok, Novi Zagreb Zapad. Tako da imam kaj reći", kaže Renata Bedeković ističući kako ne zna što je presudilo osvajanju titule, ali zna da je za uspjeh bitno obiteljsko zajedništvo u koje se na njenom OPG-u sjajno uklapaju suprug Ivan i sin Marijo.
"Bila sebična kada bih rekla da ja sve to u svojoj obitelji radim, znači da obrađujem 35 do 40 hektara. Vi morate imati složnu, marljivu i vrijednu obitelj u prvom redu. Ja mislim da je onda to i zasluga majke, odnosno gazdarice u kući, koja tu svoju obitelj okuplja",kaže Renata Bedeković dodajući kako uz svoj rad još čuva i unučad. A tu su i društvene aktivnosti koje se posebno boduju na izboru. Bila je predsjednica Mjesnog odbora u Jakuševcu, sada je članica Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb istok, predsjednica lokalne eko-udruge, članica pastoralnog vijeća. Na mnoge načine na raspolaganju lokalnoj zajednici.
"Danas u prvom redu nije seoska žena ono kaj je bila prije 20 - 30 godina. Danas seoska žena mora biti društveno aktivna, mora biti školovana, poznavati internet, informatički sustav, da bi ti uopće mogao imati pojma o nečemu. Ne možeš ti nešto raditi, a da nisi upoznat i sa zakonima i s pravilima, poslovnicima, pogotovo na svom gospodarstvu. Moj posao je, i na svom gospodarstvu, marketing, prodaja, znači ti moraš raditi s kupcima. Ali ako si miran, povučen, ako ne znaš reći 'a', kak' ćeš onda? Moraš imati ono nešto, nije selo što je nekad bilo, bilo kod Zagreba bilo negdje daleko", kaže Renata za Al Jazeeru Balkans.
Renata je u Jakuševac stigla 1983. godine iz svog sela Lukavec u Turopolju. Ovdje se udala za Ivana Bedekovića. Njezina obitelj nije imala veliko gospodarstvo, zapravo gotovo ništa, no kad je došla kod supruga čije je imanje bilo veliko uz brojne životinje zasukale je rukave i, kaže, krenula u avanturu.
Od poljoprivrede se, tvrdi, itekako može živjeti. Ali mora se raditi - mnogo i mukotrpno. "Imam osjećaj da u nekim dijelovima naše zemlje ljudi misle da će im negdje cvjetati ruže, to iseljavanje, odlazak naših mladih u zemlje ili EU-a ili bilo gdje dalje, oni misle da tamo neće trebati raditi. Pa i ovdje od rada se može živjeti, ali moraš zasukati rukave, moraš raditi - ako imaš barem jedan mali komadić zemlje. Pogotovo nama koji živimo blizu velikih gradova - pa tu ti je tržište odmah nadomak ruke, nemaš troškova transporta, nemaš nekakvih dodatnih investicija koje moraš ulagati".
Bedekovići danas obrađuju blizu 40 hektara zemljišta. Imaju blizu 300 svinja, od kojih je blizu 200 autohtonih crnih slavonskih. Na zemlji proizvode sve potrebno za njihovu prehranu. Muku muče s birokracijom jer trebaju još zemlje. Sve što proizvedu i prodaju. Morat će, kaže, povećati proizvodnju za 20 do 30 posto.
Proizvode prodaju na kućnom pragu, a prezentiraju se na sajmovima i manifestacijima. Posebno im je veliko tržište Istra.
