Nekada je u narodskim krugovima bila popularna ona stara izreka francuskoga filozofa René Descartesa 'Mislim, dakle jesam'. Sve je popularnija i ona 'Bunim se, dakle jesam'. No, ona koju svi žive, a malo je tko priznaje pod svoju je 'Rugam se, dakle jesam'.
Stranica pod tim imenom na Facebooku okuplja više od 50.000 fanova, što nije puno na nekoj regionalnoj bazi, no ona nije niti pokazatelj koliko zapravo povremeno zapravo živi po toj filozofiji. Njih, barem u Hrvatskoj ima puno više od brojke 50.000. Onaj ostatak koji se takvim ne priznaje, ionako je pomalo licemjeran i bitnije mu je javno hihotanje, lažno ljubazni small talk sa svima te filozofija 'ne zamjeraj se nikome'. Ukratko - 'Glumim, dakle jesam'.
Ljudi se rugaju od malih nogu. Što zato što su ih krivo odgojili roditelji, što zato što su im roditelji dali sve najbolje od sebe što se tiče odgoja, ali su oni zastranili negdje putem, želeći se istaknuti u društvu. 'Povodljiv sam, dakle jesam'.
Postojala je jedna djevojčica u mojoj osnovnoj školi koja je tada bila jedno iskonsko zlo biće, a o njoj sam već bila pisala. Sada je ful pobožna, barem koliko vidim po FB-u koliko se slika s najboljom frendicom Djevicom Marijom i 'čekina' u crkvama. Iskompleksirana vlastitim izgledom (čitaj: debljinom), na drugima je nalazila mane i rugala im se na dnevnoj bazi. To je radila i onima koji ju ama baš nikada nisu nazvali debelom, kao npr. meni. Ali zato sam ja redovito bila na tapeti zbog svog rotacizma. Nije bilo dana da od nje nisam čula onu, već mi dosadnu, 'Ajde reci riba ribi grize rep', a ona nije bila jedina. Koliko god me pogađalo, toliko sam joj puta mogla vratiti natrag istom mjestom, kao i jednog drugog dosta niskog klinca koji mi se isto rugao 'patuljkom'.
Ok, sad kad malo rewindam sjećanje, nisam Majka Tereza, znala sam im i ja tamo uzvratiti, no nikako prva započeti s ruganjem, jer mi je, eto, dosadno. But you know what I mean.
Korak dalje je otišla majka jedne djevojčice koja je, kada je čula da joj se kći rugala djetetu koje ima rak, uzela brijač i obrijala je na ćelavo. Brrr, ne zna se koga bi proglasio većim luđakom u toj priči pošto se sve vrti po principu 'jaje-kokoš-jaje'. Nije dijete krivo što ju je majka tako loše odgojila. A je li ga odgojila da se ne ruga djetetu s rakom ili se to podrazumijevalo pri odgoju? I je li curicu baš morala na taj način kazniti? Svako ima svoje mišljenje na tu temu.
Odavno se zna da su djeca ponekad najokrutniji 'bullyji', no da ne generaliziram i konstatiram nešto što je očigledno. Radije bi obratila pozornost na starije koje ne izgube tu ružnu naviku.
Kada sam bila kod svojih komšija u Srbiji davno sam prvi put saznala za termin 'transfer blama' koji je odavno ukorijenjen u moju svakodnevnicu. To je ona neobjašnjiva i neočekivana reakcija kada gledaš nekog dok pravi totalnu budalu od sebe, i umjesto da toj budali bude neugodno, bude tebi što je gledaš.
Sjećate li se kada je Red Carpet bio jedna od najgledanijih emisija light prirode u Hrvatskoj? Što je bilo toliko primamljivo? Pa ruganje, ofkors! Tamo su se rugali gotovo svima, često vladajućima, nerijetko wannabe selebritijima upitnog morala i IQ-a, ovima zadnjima najviše jer su to oni sami tražili. Ili da spomenem RTL-ove formate 'Krv nije voda', 'Big Brother', 'Ljubav je na selu'? Zašto su te emisije toliko gledane? Pa jer su u njima redovito toliko osebujne osobe upitnog glumačkog i zavodničkog talenta, upravo uvjerene u suprotno, u šarm i talent kojeg imaju koliko i ja pazušnih dlaka upravo pod pazuhom (nula). Ljudi vole biti mazohisti, vole takve gledati, ismijavati im se, snebivati se. Zašto si to volimo raditi, ne znam, ali nekako se čini da se svi smiju i da je sve to ultra zabavno.
Oni, filozofski nastrojeni, često znaju reći da smo toliko rugalački nastrojeni zbog uvjeta u državi u kojoj živimo. 'Da bismo lakše mogli podnijeti ovo podneblje i njegove jadne (ne)prilike, okrećemo se humoru, ruganju, ironiji, sarkazmu', kažu mudraci.
Sve se to već zna, ali glavno da se neki i dalje prave fini pa takvima bivaju samo u četiri zida svoje sobe ili na trač s partijama sa svojim 'bestijima'. Ja svojim tekstovima propagiram 'pravo na različitost', ali isto tako prozivam licemjere. Jedan čitatelj mi je zbog toga rekao da imam dvostruke standarde.
Ako mi je netko gadan, gadan mi je je*ote!
E da je bolje čitao moje tekstove, uočio bi i onaj u kojem pišem o stvarima koje su meni neatraktivne kod same sebe, gdje sam pisala o realnom postojanju neatraktivne djece, temi koju sam ionako željela proširiti. Prozivanjem mi je dao direktni povod da nastavim što sam ranije započela. Nisam specifično pisala o ruganju i kako to radim ili ne radim.
Ne, neću djetetu s velikim ušima, kada ga vidim na cesti, reći 'Di si klempavi', ali sam se uhvatila kako s prijateljicom komentiram nečije neatraktivno dijete, kad sam ga vidjela na FB-ovom newsfeedu. Uz to sam odmah dodala i komentar 'Gorjet ću u paklu što se rugam ružnom djetetu'. Isto tako, kada su PIXSELL-ovi fotografi prije ne znam koliko uhvatili Karamarkovo lice izbliza, a trebala mi je najnovija slika njega za članak koji sam radila, jednostavno sam, niti ne razmišljajući, objavila tu fotku na svom OSOBNOM FB profilu s captionom 'Isuse, ne mogu, što je ružan'.
(Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL)
Isto sam napravila prije koji tjedan kada sam ugledala outfit Marije Reiner, kći uskoro bivšeg predsjednika Sabora Željka Reinera koja se oblači kao dama od 60 godina, a inače je djevojka od jedva možda 20. Neka se cura oblači kako želi, ako je to, po mom OSOBNOM ukusu ružno jer je čini starijom i neatraktivnom, što cura stvarno nije. Objavila sam njenu fotku s captionom 'Ovo je moja nova desktopna slika' i bila prozvana da se rugam. BTW, mediji rade istu stvar, samo u rukavicama. Prenose vam vijest o stajlinzima, sve na finjaka, a zapravo insinuiraju, nude vijest kako bi njen akter bio ismijan. Tu se mogu ograditi da nisu nikog blatili, već da su čitatelji sami svoju sud donijeli. Yeah, right. Sud koji im ne bi ni bio tu da im mediji tu 'vijest' nisu plasirali.
(Facebook)
Enivejs, je li to dragu nam Mariju Reiner direktno povrijedilo jer sam ja bitna za njezino postojanje? Mislim da nije i mislim da nisam. Je li moj komentar o nečijem realno stvarno MENI gadnom mužu prijateljici u četiri oka povrijedio tu ženu koja ima 'realno gadnog muža'? Mislim da ne (a na kraju krajeva najbitnije da su si sretni, bili gadni ili ne). Je li mene prestalo dirati što meni pričaju iza leđa kada mi eventualno pročitaju tekstove i zaključe 'koji pile of bullshit'? Mislim da je.
I ono najbitnije pitanje - jesu li pojedinci toliko neintrospektivni da će prozivati druge za ruganje, a kada i sami to rade, više ili manje uočljivo, s direktnim posljedicama (povrijeđuju ljude), nikom ništa?
Svi se nešto prave fini, a to zaista nisu. Uvijek je realno zabavno da se na tapetu stave ljudi koji kažu što je drugima na mislima. Dodala bi još jedno evanđelje po Tini za kraj - 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!'
Poanta priče - kenjajte po drugima, ali iza leđa. Čovječanstvo jedino tako može da napreduje ;)
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.