Čokolade iste marke, istog sastava, no jedne kupljene u Minhenu a druge u Zagrebu. "Poslažemo ih po određenim kodovima, pa pod jednim kodom su uzorci iz Njemačke, pod drugim iz Hrvatske, to znamo samo mi", objašnjavam nam Valentina Hohnjec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.
Da bi se moglo utvrditi razlikuju li se i koliko - proći će čak tri testa. "Senzoričari će procijeniti senzorske kvalitete boju, okus, miris, i teksturu te čokolade i jedne i druge, testom u trokutu, otkrit će se ima li razlike, a testom uspoređivanja koje su to razlike", priča Nada Vahčić, pročelnica Laboratorija za kontrolu kvalitete u prehrambenoj industriji.
Profesionalni kušači uglavnom djelatnici fakulteta - ocjenjuju je li površina čokolade glatka, ili prugasta, kako se topi u ustima, je li okus lješnjaka čist ili kiselkast, osjeti li se kristalizacija masti i šećera.
"Problem je kod čokolade, jer su dosta slatke, ako se trebaju usporediti između tri uzorka, znate dva su ista, onda tu osjet slatkoće je dominantan i onda je to kod čokolade teže", objašnjavam nam Draženka Komes, kušačica i pročelnica Laboratorija za tehnologiju ugljikohidrata i konditorskih proizvoda.
Jesu li osjetili razliku, ne smiju otkriti dok ispitivanje ne završi. Testira se 28 proizvoda, osim prehrambenih, tu su i pet neprehrambenih, poput deterdženata, omekšivača, paste za zube.
"Nadam se da za dva, tri tjedna će biti rezultati, ja ću imati svoj dio senzorske procjene, to treba spojiti s kemijskom analizom istim proizvoda i iz toga ćemo izvući zaključak. ima li ili nema razlike", tvrdi Vahčić.
Analizu je pokrenula europarlamentarka Biljana Borzan. Tvrdi da čak 80 posto Hrvata smatra da je kod nas roba lošije kvalitete. Razlike u kvaliteti proizvoda za zapadno i istočno tržište Europske unije već su utvrđene u Mađarskoj i Češkoj.
