I dok neprestano i budno prate stanja svojih pacijenata,
liječnici i medicinske sestre na kovid odjelima često puta nisu
ni svjesni da i njima treba pomoć. Kako se nose sa stresom?
"U pravilu intenzivnim radom. Ako neprekidno radiš i onda dođeš
doma spavaš i opet dođeš i radiš, onda baš i ne razmišljaš puno o
stresu. Osim kad ne možeš spavat, onda malo razmišljaš po noći",
kazala je Ana Antonić, voditeljica COVID odjela
u KBC-u Rijeka.
Ni sestrama nije ništa lakše.
"Vrtimo po glavama, folderi jesu puni, ali umor čini svoje i
vjerujte mi zaspe se. Zaspe se", rekla je Bojana
Stjepanović, medicinska sestra u KBC Rijeka
No često puta upravo od umora i stresa nastupi nesanica - jedan
od prvih simptoma sagorijevanja na poslu, objašnjava psihijatrica
iz Vrapča gdje je upravo pokrenut projekt pomoći
liječnicima.
"Nemogućnost da se opusti i u svoje slobodno vrijeme, učestalo
razmišljanje o sitaucijama s kojima se susreću na poslu, posebno
velik broj njih koji rade u ovim kovid odjelima ističu i
razmišljanja o susretima ne samo sa smrć. Međutim broj smrti s
kojima se na žalost zadnjih dana susreću je svakako pretjeran za
naše psihološke obrambene mehanizme", pojasnila je Tihana
Jendričko, psihijatrica u Psihijatrijskoj klinici
Vrapče.
I mada dobro znaju koliko je rano otkrivanje problema presudno u
liječenju, mnogi liječnici ne razmišljaju kao doktorica i sestra
iz riječkog KBC-a
"Smatram da je svakoj medicinskoj sestri ne samo koja radi u
kovid odjelu potrebna pomoć jer i nama treba support da bi mi
bili suport", ustvrdila je Stjepanović.
"Mislim da se mi svi trudimo izdržati dok možemo na kraju mi
jesmo nekako baždareni na takve stvari, ali ne smijemo ni
dozvoliti na kraju krajeva, ali mislim da treba na vrijeme, prije
nego ti se desi urušaj. Ali nije baš ni svaki put lako predvidjet
kad će ti se desit urušaj", izjavila je Antonić.
Doktorici Jendričko posljednja dva tjedna javilo se desetak
liječnika i zatražilo hitnu psihološku stručnu pomoć. No broj
onih koji je trebaju, ipak je puno veći.
"Ja bih rekla da je to jedno odgađanje, jer mi zdravstveni
djelatnici često puta mislimo kako smo mi tu kako bi pomogli
drugima i često prelazimo i svoje vlastite granice i snage. Makar
to značilo i dulje ostajanje i kad ste umorni kad više ne možete,
tako da taj osjećaj da puno toga možete i često i usporava
prepoznavanje vlastitih tegoba". ustvrdila je
Jendričko.
Uz sav ostali posao, liječnici i medicinske sestre u Hrvatskoj
ove su godine zbog korone morali dodatnih 2174 puta reći
obiteljima da je umro netko od njihovih voljenih. I ma koliko to
bilo teško, kao da je još teže osvijestiti i izgovoriti te dvije
riječi – trebam pomoć.
