Veliki otac familije Ivica Todorić predodredio ga je, naime, za svog nasljednika i Ante ubrzanim tempom od devetnaeste napreduje korporativnom ljestvicom. No, sada je očito došao u fazu kada svoj meteorski uspon želi zaogrnuti u nerealnu priču o teškom i predanom radu koja naprosto iritira.
Mada se i prije u javnost brižno plasirala priča o devetnaestogodišnjem princu nasljedniku koji, unatoč odrastanju sa zlatnom žlicom u ustima, ustaje u cik zore i u tatino ime trguje na zagrebačkoj zelenoj tržnici, kontekst u kojem je ona ispričana prošlog tjedna kida živce.
Kako to radimo tata i ja
Todorić mlađi bio je gost savjetovanja malih trgovaca, istih onih koji, ako još nisu propali kao većina (3.000 ih je stavilo ključ u bravu u zadnje dvije godine), životare ne uspijevajući naći model opstanka uz velike trgovačke lance, poput onoga koji vodi njegov otac, Todorić stariji. I umjesto da ponudi neku konkretniju suradnju koja bi olakšala agoniju barem nekim malim trgovcima i ne bi ih pritom asimilirala, on im je s nebeskih visina održao lekciju kako to rade TATA i ON u Konzumu. 'Ako čovjek nije spreman raditi, ni dragi Bog mu neće pomoći da opstane!' ili 'Mogli biste opstati ako ne spavate, radite 24 sata dnevno, dobro se organizirate, budete pametni i žilavi'... prštali su mudri savjeti potpredsjednika Agrokora, a onda je uslijedio veliki klimaks.
Dajte nam svoju djecu u Konzum
"Kažem ja svojim prijateljima, malim trgovcima, dajte nam svoje sinove i kćeri da malo rade u Konzumu i vide poslovne procese. I mene je moj otac stavio na zelenu tržnicu", ponudio je Todorić mlađi i tako još jednom reciklirao legendu o sebi kao golobradom mladiću koji u šest ujutro pregovara o cijenama povrća na Zelenoj tržnici, nakon toga se penje korporativnom ljestvicom i dolazi do samog vrha megakoncerna.
Čak i kada se zanemari činjenica da se on po stepenicama tatina carstva uspinjao meteorskom brzinom, jer je jedini cilj bio da mali okusi kako to izgleda u pojedinim dijelovima megatvrtke, Antina jednadžba 'radi pa ćeš biti kao i ja' šuplja je kao najpokvareniji zub.
(Ne)sigurna formula uspjeha – povrćem do zvijezda
Stotine je mladaca ustajalo u cik zore i radilo na Zelenoj tržnici, ali su tamo i ostali, pogrbljeni od godina teškog rada, ili su u najboljem slučaju osnovali neki svoj obrt i nastoje opstati u nemogućim uvjetima poslovanja u kojima godinama veliki ne plaćaju malima, a mali onda nikome.
Isto tako ne treba pogledati dalje od svog pogona da bi uočio i kako je stotine studenata ekonomije ili nekih drugih fakulteta radilo u pogonima Leda na sezonskim poslovima pakiranja sladoleda, ali nekim čudom nisu u idućih par godina došli do menadžerskih pozicija i plaće. Ta je mogućnost rezervirana za odabrane, a sigurno samo ako te otac odredi za nasljednika. I, ma koliko se trudio romansirati svoju biografiju, Ante Todorić nikad neće uspjeti nikoga uvjeriti kako je za sve što danas ima zaslužno samo to što je vrijedan, pametan i puno radi.
Ako ništa, može izvući poduku iz sličnih epizoda u kojima se njegov otac Ivica pokušava u sebi sklonim medijima opisati kao jedan od nas običnih, koji je uspio isključivo pregalačkim radom i zalaganjem. Premda ga se uvijek svrstavalo u Tuđmanov san o 200 bogatih obitelji, on neumorno ponavlja da nikada nije imao podršku politike. Nikada nije priznao ni drugi grijeh koji mu se stavlja na dušu, rastezanje rokova plaćanja do krajnjih granica te rast na račun svojih dobavljača i svesrdne podrške najprije domaćih, a kasnije, kad je narastao, i inozemnih banaka. Štoviše, uvijek je spreman ponoviti da sve svoje obveze uredno podmiruje, premda u izvješćima njegova koncerna jasno stoji da su primjerice Agrokorove obaveze prema dobavljačima za devet mjeseci 2009. godine iznosile nevjerojatnih 7,83 milijarde kuna!
Ljubljenje bika među rogove i prebiranje po kravljoj hrani
Reportaža iz Todorićeva helikoptera objavljena u medijskoj kući čiji mu je vlasnik iznimno sklon, sam je vrh ušminkavanja poslovnog puta i vizije Todorića starijeg. Iz nje smo, između ostalog, čuli da su mu 'jabuke poput djevojaka', da 'hranu za krave prstima prebire toliko zadovoljno sa se čini da bi je i sam kušao', a 'bika bi ljubio među rogove'. Sve to garnirano je nezaobilaznom pričom o cjelodnevnom radu te objašnjenjem da mu luksuz dvorca, jahte i helikoptera ne bi padao na pamet da to ne zahtijeva priroda njegova posla. Jer gdje bi, pobogu, uzvratio gostoljubivost svim poslovnjacima koji njega ugošćuju?! Tajkun junior tek je, dakle, početnik u romansiranju svoje biografije, ali budući da u svemu slijedi oca, ne treba sumnjati u razvijanje te vještine. Onda će recimo stotine tisuća kuna spiskanih na luksuznu dubrovačku rođendansku proslavu njegove supruge biti podvedene pod nužnost uzvraćanja gostoljubivosti svojim poslovnim partnerima, a ne, kako je to tada protumačeno, bahaćenje zlatne mladeži.
Kad dosegne očeve vještine 'prevođenja' svega u svoju korist, možda se i nekom budućem šefu vlade, kao onomad Kosorici, omakne izjava da bi ga pozvao u izvršnu vlast, ali se boji da će ga Todorić odbiti. No, do tada još mnogo kaše mora pokusati i vještinu brusiti na raznoraznim savjetovanjima onih s manje s(p)retnim obiteljskim pedigreom.
