Naime, kako je određeno u članku 35. spomenutog zakona, udžbenici se na policama knjižara moraju naći do 1. kolovoza ove godine. Ipak, izdavači će obavijest o Konačnoj listi odobrenih udžbenika čekati sve do 15. lipnja, što će im ostaviti 45 dana da udžbenike pripreme za tisak i odštampaju u milijunskim nakladama.
Stoga je vrlo vjerojatno da će roditelji osnovnoškolaca i srednjoškolaca i ove jeseni stajati u redovima i strpljivo čekati na udžbenike. I predsjednik Udruženja nakladnika Zdenko Ljevak smatra da će ovi rokovi dovesti do kašnjenja u isporuci udžbenika knjižarama.
"Objektivno to je tijesan rok, no tehnološki je moguć. Izdavači uz najbolju namjeru žele izbjeći gužve u knjižarama, no uvijek nam se oduzima od tog roka pa mi zapravo nemamo ni tih 45 dana na raspolaganju", kaže Ljevak. Dodao je i da taj rok svakako mora biti duži, no izrazio je skepsu da će iduće godine išta biti drugačije jer se uvijek radi o "pet dana više ili manje".
Također, Ljevak kaže kako u novom zakonu ima određenih pomaka, ali da je on donesen prebrzo te da njime nisu predviđena npr. rješenja za skladišne zalihe, kojih je lani bilo previše zbog loše koordinacije resornog ministarstva.
Marija Lugarić, članica Saborskog odbora za obrazovanje i zastupnica SDP-a, kaže kako rokovi nisu najveći problem ovog zakona, već činjenica što nije donesen Nacionalni kurikulum koji je sadržajna osnova za svaki udžbenik. Zakon se donosi iz potpuno krivih razloga, sveo se na komercijalu, a provjera kvalitete udžbenika naprosto ne postoji, kaže Lugarić.
Pojašnjenje kratkih rokova za tiskanje udžbenika u milijunskim nakladama zatražili smo u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, no odgovor je izostao.
Inače, u novom je zakonu nelogična i odredba o Vijeću roditelja, koje bi trebalo dati mišljenje o prihvatljivosti cijene udžbenika koje su odabrali školski aktivi. Iako je njihova uloga savjetodavna, Lugarić smatra kako je svejedno obvezujuća za školske aktive.
Dakle, ako se Vijeće roditelja ne slaže s naslovima koje predlažu školski aktivi, aktivi moraju ponuditi drugo rješenje. Time se postavlja pitanje i čemu služi struka, odnosno kako roditelji mogu bolje od profesora znati koji je udžbenik bolji za nastavu.
Također, ako se budu vodili kriterijem cijene, veto Vijeća roditelja na odabir naslova svejedno im ne garantira da će proći jeftinije nego što su planirali. Zakon propisuje da, u slučaju izostanka dogovora između Vijeća i školskog aktiva, učenici moraju koristiti udžbenik koji se odabrao u najvećoj mjeri na razini čitave županije, a koji pri tome ne mora biti i najjeftiniji.
