Dok iz Srbije nije stigla još nikakva službena obavijest o tom uhićenju, nadležni u Hrvatskoj - od državnog vrha i ljudi iz obavještajne zajednice do onih koji znaju Čolovića - uglas tvrde da je riječ o farsi u koju je upleten čovjek bez 'špijunskih' predispozicija. Tako i Jutarnji list piše, prema kazivanjima Čolovićevih najbližih, da je riječ o namještaljci jer "čovjek ne zna ni kompjutor upaliti".
Svake jeseni išao u Tepljuh obrati grožđe
"Sve znam o svom bratu i sigurna sam da on nije radio kao špijun. Godinama živi u ovoj kući sa mnom i s mojim mužem. Primijetili bismo da se bavio nekim čudnim stvarima”, kazala je za Jutarnji Anka Borković, Čolovićeva sestra koja živi u Ugrinovcima pored Beograda.
Po njezinim riječima, Čolović je uhićen na beogradskom autobusnom kolodvoru gdje je kupovao kartu jer je planirao otputovati u rodno selo pred Drniša. U međuvremenu se trebao vratiti kući po stvari, pa natrag na autobus. No, kući je došao s policajcima koji su ga uhitili, a potom pretresli i čitavu kuću u kojoj živi sa sestrom Ankom i šogorom Milanom Borkovićem (inače, slavodobitnikom Sinjske alke 1985. godine).
U ratu teško ranjen, pa ostao bez ruke
Čolović je iz Tepljuha kod Drniša. Po struci je ekonomist, a davnih je dana radio na obračunu plaća u drniškom poduzeću Udarnik. Osamdesetih godina prošloga stoljeća u Srbiji je završio školu za rezervne oficire stekavši čin poručnika, pa se početkom agresije na Hrvatsku odazvao pozivu JNA. Godine 1993. na ratištu kod Žitnića bio je teško ranjen, a nakon neuspjelog liječenja u Kninu prebačen je u Beograd. Ondje je operiran, ali je ostao bez ruke postavši 80-postotni invalid.
Odlučio je tada ostati živjeti u Srbiji kod sestre, a dobio je i vojnu mirovinu. Nakon akcije Oluja, mati mu ostaje u Tepljuhu, a otac odlazi u Srbiju, no uskoro se vraća. I Čolović se vratio u rodno selo 1998. godine, da bi nakon smrti roditelja 2004. preselio natrag k sestri u Ugrinovce. No, otad je svake jeseni, kao što je namjeravao i ove, odlazio u Tepljuh na mjesec-dva kako bi obrao grožđe i napravio vino.
Odlazio na saslušanja u šibensku policiju
Njegova sestra kaže kako je običavao provoditi dane rješavajući križaljke i čitajući ili odlazeći u šetnje s djecom svoje nećakinje koje doživljava kao vlastite unuke.
"Svi u selu ga jako vole. Netko mu je namjestio. Čovjek nije znao ni kompjutor upaliti. Jedva se služio mobitelom. Kakav špijun?! Kada bi se povela priča o ratu, odlazio bi u svoju sobu jer bi mu proradili živci. Nije u Srbiji imao bliske prijatelje, a ljude s kojima se možda i družio nikad nije dovodio kući", kaže Čolovićeva sestra za Jutarnji list dodajući kako je, prilikom boravaka u Hrvatskoj Čolović više puta bio na saslušanju u šibenskoj policiji, a u vezi istraga o događajima iz Domovinskog rata.
"Ne može sam ni gaće navući na guzicu"
Pretpostavlja da su hrvatske službe od Čolovića možda zatražile da razgovara s nekim svojim poznanicima koji žive u Srbiji, a koji su u ratu bili pripadnici srpskih vojnih postrojbi, no ne zna je li to doista učinio.
Prva susjeda u Ugrinovcima kaže da Čolović zbog invalidnosti "ne može sam ni gaće navući na guzicu" kamoli se baviti špijunskim poslom.
