Prošlog ponedjeljka sve su oči bile uprte u autobus s hrvatskim reprezentativcima koji se jedva probijao kroz napućene ulice grada Zagreba. Te iste ulice, nekoliko sati kasnije, kada se euforija smirila, ponovno su se pretvorile u sklonište za pokojeg beskućnika.
Jedan od njih možda je, baš kao Vatreni, bio dio jedne druge reprezentacije - Hrvatske reprezentacije beskućnika. Skupina je to ljudi koja sanja da u studenom u Meksiku na Svjetskom prvenstvu beskućnika, baš poput Vatrenih, ostvari uspjeh jednak onome na SP-u u Rusiji.
Put do tog uspjeha nije najbajniji jer Hrvatska nogometna reprezentacija beskućnika, koja postoji već deset godina i koja je sudjelovala na 4 svjetska prvenstva, nema dovoljno sredstava za odlazak na SP u Meksiko. O situaciji smo popričali s Denisom Maslovom, voditeljom Centra za beskućnike Udruge MoSt iz Splita.
Ljudi se javljaju 'usitno'
Nakon što su prošlog tjedna objavili apel za donacijama, Maslov kaže kako se ljudi javljaju usitno, ali iza cijele priče stoji jedna važnija stvar.
"To je jedan socijalni i volonterski projekt Hrvatske mreže za beskućnike čiji je cilj da se ti momci socijalno reintegriraju u društvo. Nogomet je tek sredstvo kojim se želi doći do cilja. Mi ih potičemo, sve ove koji su dosada igrali, da naprave korak dalje", priča Maslov.
Tražit će pomoć HNS-a i Grada
Kaže da će kontaktirati Grad Zagreb i HNS te im se obratiti za pomoć kako bi momci ostvarili svoj san.
"Sve dosad smo radili volonterski s minimalnim sredstvima. Nismo imali velikih ambicija. Kako je kolega Drago Lelas to vodio prije i bio s njima u Milanu i Parizu, zadnja tri prvenstva nismo išli. Mi bi se prijavili nadajući se da ćemo skupiti novce, ali na kraju ne bi uspjeli skupiti pa nismo niti išli", govori.
"Ovaj put, prvi put imamo relativno OK ekipu, infrastrukturu, primili su nas na Svjetskom prvenstvu, rekli smo da otprilike možemo izboriti novce i sada se borimo", kazao je Maslov.
Svaki beskućnik može igrati samo jednom u životu
Objašnjava kako je jedna od stvari ovog nogometnog prvenstva da ga svaki beskućnik može igrati samo jednom u životu jer samo jednom može biti na prvenstvu.
"Većina njih na karti ni ne zna gdje je Meksiko, a neki nikad nisu izašli iz Hrvatske. Oni još u sebi ne mogu doživjeti što je to, ali su iznimno ponosni kada nose dres hrvatske reprezentacije. Oni žive za to", tvrdi Maslov.
Ipak, prvenstvo je za njih, kako kaže, prilika da se maknu s ulice i međusobno druže. "Oni se druže i dogovaraju gdje bi mogli ići raditi preko ljeta, sklapaju nova prijateljstva, međusobno se ojačavaju i to ih gura naprijed.
Ovi momci nemaju alternative
Ulica im više nije jedini način života. Jako im je bitan nogomet. Svaki dan me zovu i pitaju kad će trening. To su najčešće mlađi momci koji su izašli iz domova ili su bez roditelja, ili s narušenim obiteljskim odnosima pa im ta reprezntacija vrlo brzo postane obitelj", priča Maslov i objašnjava da rastanci znaju biti prilično emotivni. "Imamo jedan problem, a to je da momci kad nađu posao, a dobro igraju, onda nam je žao što idu, ali oni moraju ići dalje, osnovati obitelj, krenuti jednog dana dalje", tvrdi.
Govori kako se igrači rotiraju konstantno, pa mu je problem imat iste igrače cijelo vrijeme, ali tvrdi da ima kostur ekipe, članove koji su konstanta. "To su momci koji su stvarno u situaciji da nemaju alternative i pokušavaju naći posao, a kad ga i nađu nemaju obitelj osim prihvatilišta", priča Maslov i dodaje da čak ako netko i ode iz prihvatilišta, oni ga još godinu dana zovu da se druži s njima i igra nogomet. No, ističe da po pitanju pronalaženja posla beskućnici znaju imati podosta problema.
"Problem je što mene ljudi često znaju pitati: 'Imate li koga da dođe raditi?'. Kad je netko beskućnik i kad je mlad i radno sposoban, kratko je u prihvatilištu. Nama je problem što nam se događaju ljudi 55 plus godina koji su završili osnovnu školu i imaju minimalni invaliditet, njih nitko ne želi zaposliti. To su ljudi koji jednostavno ne mogu", objašnjava.
Čak 70% promijeni svoj život
Ipak, ovo nogometno prvenstvo ima iznimno pozitivne učinke na život beskućnika. Maslov, naime, objašnjava da prema podacima prvenstva, 90 posto onih koji su na njemu sudjelovali imaju pozitivne rekacije, a čak 70 posto beskućnika svoj život promjeni na bolje.
"Netko se zaposli, neko se pomiri sa obitelji. Takve su satistike i kod nas. Dok su bili u Brazilu, kolega Lelas je pričao da je od cijele jedne ekipe samo jedna osoba ostala u prihvatilištu. Ostali su uspjeli i napravili su nešto od sebe. Ima pozitivnih primjera", zaključuje Maslov.
I vi možete pomoći!
Ukoliko smatrate da i oni trebaju i mogu ostvariti velik uspjeh i bar na tren staviti osmijeh na lice, svoje donacije možete uplatiti na račun Hrvatske mreže za beskućnike:
Zagrebačka banka 2360000 – 1102347110; IBAN: HR6823600001102347110 (uz napomenu: Za Hrvatsku reprezentaciju beskućnika)
