Pismo čitatelja (podaci poznati redakciji) prenosimo u cijelosti:
"Vidim, cijela Hrvatska danas se zadovoljava iznošenjem vlastitog stava o 'slučaju Šimunić'. Lijepo, krasno je da se može iznositi vlastiti stav. Imamo valjda 4,4 milijuna jasnih stavova plus dijaspora. Je li to dovoljno? Možemo ih vrlo lako objediniti u tri grupe: Fuj Šimunić, Bravo Šimunić i Glupo i nepotrebno, ali...
I eto nas učas tamo gdje smo bili 1941. – partizani, ustaše i domobrani. Kad dođe stani-pani, ovi treći će se razdijeliti na prethodne dvije grupe. Odakle, za ime svijeta, toliko formalina?
Naš premijer Zoran 'Deep Throat' Milanović rekao je prekjučer: 'Mi nemamo alternative, mi smo dobri, a oni su loši.' Vidi li itko što se zapravo zbiva? Vidi li itko da Joe nije samo jedan, ne pretjerano obrazovani, nogometaš specifičnog podrijetla? Vidi li itko u tom prizoru izraz lica tako očigledno oslobođene frustracije prigušivane kroz nekoliko generacija, dok u transu pobjede i zenita karijere na glavnoj domovinskoj areni svršava u zajedništvu s desetak tisuća podjednako frustriranih i neobrazovanih koji su od roditelja u naslijeđe baštinili samo frustracije i zablude? Čujete li huk sa svih hrvatskih stadiona? Primjećujete li grafite? Urezano 'U' na svakom trećem maksimirskom i sljemenskom stablu?
Je li dovoljno reći – mi smo dobri, a oni su loši
Čujete li tamburaše na većini hrvatskih svadbi i pijanki iza ponoći? Znate li u što se kunu rijeke klinaca kad odlaze s cajki? Pa ako ste primijetili nešto od ovoga, pitam, je li dovoljno reći - mi smo dobri, a oni su loši? Da, možemo stati na tome, kao što, uostalom, već stotinjak godina i stajemo. Možemo se uzdati u snagu svoje polovice, pa ići do novih jasenovaca i bleiburga.
Ili možda možemo napraviti maleni koračić naprijed, kao što su ga napravila najuspješnija društva, pa konstatirati da barem polovica našeg društva baštini duboku frustraciju povijesnih luzera, prenoseći s generacije na generaciju autistični prkos činjenicama, koji je to jači što im se više ponavlja – mi smo dobri, a vi ste loši; mi smo pobjednici, a vi ste gubitnici! Nije to tako teško za shvatiti. Imamo svježi primjer poraženih hrvatskih Srba, kojima se danas referendumom poručuje – mi smo dobri, a vi ste loši.
Izvucimo figu iz džepa
Mi smo većina, a vi ste manjina. Mi smo pobjednici, a vi ste gubitnici. Nije velika razlika između odnosa većine i manjine, pobjednika i poraženih. Većina treba brinuti o manjini, pobjednici o poraženima. Zašto je to tako važno? Zato što u pametnim društvima poražene i pobjedničke su ideje i politike, a ne ljudi ili cijeli narodi.
Pa izvucimo tu figu iz džepa već jednom, prestanimo čuvati perkoviće i bleiburge i napišimo konačno zakon kojim ćemo jasno zabraniti taj "Za dom spremni", jer je minimum civiliziranosti da ga zakonom zabranimo.
Zaštitimo i ćirilicu i osjećaje ratom najpogođenijih krajeva, jer je minimum civiliziranosti da ih zaštitimo. Ne rješavajmo problem stadiona stišavanjem tona u reportažnim kolima. Pobijedimo već jednom krivu politiku, a ne ljude.
Počnimo se aktivno baviti time kako da nasljednike luzerske politike iz prošlosti pretvaramo u pobjednike politike sadašnjosti. Jer svatko ima pravo na tu šansu. I jer će svima biti bolje. Ni sto FIFA ovog svijeta neće to riješiti umjesto nas.
Kao ni zauzimanje strana na Fejsbuku'', zaključuje naš čitatelj u pismu.
