Vrijeme curi, strpljenje radnika brodogradilišta 3. maj se topi, a nad vratom im visi stečaj zbog blokiranog računa. Materijala za rad odavno nema, plaća za rujan kasni, na njihove apele čelni ljudi škvera ne reagiraju pa su radnici ponovno na ulici.
Putem kojim se nekada ulazilo na posao, radnici danas, usred smjene kreću u još jedan prosvjed za svoja prava.
I oni na rubu propasti, koračaju kroz dvorište davno uništene Tvornice Torpedo. Svi redom svjesni da industrija nepovratno propada, pa će mnogi morati van države.
VEZANE VIJESTI
- Ništa od prisilnog stečaja: 'Nikakav partner neće moći spasiti 3. maj ako radnici ne dobiju plaće'
- Oko tisuću radnika 3. maja na ulicama: 'Gdje su završile milijarde ako nisu utrošene u brodove'
"Za koga vraga nas je država školovala onda, hoćemo svi napustiti ovu državu? Pa ja vas pitam ako ćemo svi napustiti ovu državu, od čega će živjeti ti uhljebi, političari, cijela ta lokalna samouprava, razmnožili su se kao gljive poslije kiše", kaže Robert Antolić, radnik 3. maja.
"Što mi je alternativa, na majici piše, otić' u Australiju, Irsku k'o mladi, htio bih ovdje zaraditi penziju", kaže Boban Vragović.
Od industrijske ulice kojom koračaju ostalo je samo ime, industrije odavno nema. Baš kao ni rujanske plaće.
"Takli smo dno i nemamo više izbora."
Rijeka radnika poručuje da imaju obitelji, djecu koja moraju jesti i račune koje redovito treba plaćati.
"Poruka predsjednici, mislim, nek uzme mene i moja dva sina, umjesto Kike u kućicu, bolje će nam bit nego ovako", kaže Ingrid.
Na kilometarskom mirnom prosvjedu trećemajci su dobili podršku Riječana. Ljuti su na direktora koji u škveru, kažu, nije bio tri dana. Račun u blokadi drže još četiri vjerovnika.
"Mi kao štrajkaški odbor smo pričali s njima i dobili smo čvrsto obećanje da oni neće biti grobari 3. maja, da će se povući, ali da pozivaju, tako da ja sad javno pozivam direktora da se njima osobno obrati", kaže Veljko Todorović, predsjednik Štrajkaškog odbora 3. maja.
U Uljaniku su pak naručitelji spremni i dalje graditi brodove što bi im osiguralo još šest godina života.
"Sve ostaje na Vladi i ministarstvu. Mi češljamo u svojoj kući, nek oni pročešljaju u svojoj", kaže Deni Širol, član Stožera za obranu brodogradnje Uljanik.
Radnici poručuju - volje za rad imaju, samo je pitanje ima li za to dovoljno i političke volje?
