S deset kilograma pošte u torbi i minus deset stupnjeva u zraku. Od vrata do vrata punih šest sati. Alan posao poštara voli i po polarnoj zimi.
“Pa evo samo ću reći da sam odmah teži tri kile sa garderobom tak da možete si onda mislit. Dvije jakne, trenirka, hlače, dvoje čarape. Zimske cipele debele, nepropusne, rukavice.”, kaže poštar Alan Fijucek na pitanje kako se uspije ugrijati na ove hladne dane.
Ali koliko god slojeva obukao, kaže - prsti uvijek nastradaju. Poštu po Trešnjevci dostavlja već tri godine - svaki dan hoda i po 8 kilometara.
“Ma uvijek, uvijek. Svaka druga, treća kuća, ali kad bi stali, kad bi završili s poslom? U osam navečer. A pošta se mora podijeliti, da netko ne pita di su moji računi, hoćete platiti umjesto nas i tako. To moramo.”, kaže poštar na upit ponude li ga ljudi s nečim toplim kada im dostavlja poštu.
Bilo hladno ili ne - Alojz Pucko čisti ulice u središtu Zagreba. I tako već 25 godina. Ovih dana manje je ljudi - pa i manje smeća.
“Ima manje posla jer ljudi većinom imaju ruke u džepovima pa ne bacaju puno smeća tak da..ali nama je zima, a moramo i ovo malo pokupiti kaj ima.”, kaže radnik Čistoće Alojz Pucko.
Njegov dan na minus 10 traje sedam sati, po potrebi i više jer osim smeća, na trgovima i ulicama čiste snijeg i led.
“A grijemo se - puno radimo i onda nam je toplo. U radu je spas.”, kaže Alojz.
Već danima na Dolac dolaze samo 3-4 najhrabrije kumice - ali na polarnu klimu do danas ih se naviklo još desetak.
“Nije tak zima kak je nekad bila velika. Bile su i veće hladnoće!”, kaže Katica Babić, prodavačica na Dolcu.
U kupovinu dolaze tek rijetki, a za stajanje na hladnoći prodavači se prepremaju kako god znaju.
“Ja sam si stiropor uzela od doma tak da mi dolje nije tako hladno i nekako se da izdržat, ali onaj vjetar sjeverni to ne.”, kaže prodavačica Danijela Rožić.
“Jako dobro sam se obuko, imam dvije jakne na sebi, imam prsluk, imam debele gaće dvoje, stvarno sam se jako dobro obukao.”, rekao je prodavač Amet Zenuni.
Težak fizički posao na debelim je minusima još teži, pričaju nam grobari s Mirogoja.
Nakon sprovoda grobnicu zatrpaju brzo, ali za njezino iskopavanje na minus 12 stupnjeva grobarima trebaju čak tri sata.
“Sve je teško. Ovi minusi, smrzavanje zemlje, cijeli dan smo vani, na hladnoći.”, kaže Ivica Ferenčar, grobar na Mirogoju.
Danas su ispratili dva pokojnika, no bude i dana kada moraju pripremiti deset grobova.
“Snalazimo se, borimo se protiv hladnoće, borimo se ljeti protiv vrućine i moramo raditi. Lopatu u ruke i gas!”, dodaje.
A s mikrofonima i kamerama u rukama smrzavaju se i novinari i snimatelji. Najgore je, vjerujte, na takozvanim sačekušama poput one ispred Agrokora gdje se čeka satima.
“To je sastavni dio reporterskog posla, to je sastavni dio novinarskog posla, to je nešto s čime se svaki novinar mora pomiriti - da jednostavno bez toga ne može. Fizički je vrlo, vrlo zahtijevno i zapravo pokazuje da u našem poslu nema nikakvog glamura, da je to težak terenski posao i da jednostavno drukčije ne ide.”, kazao je naš reporter Boris Mišević.
Glamura nema ni kod jednog od naših sugovornika, ali svojom voljom i trudom izlaze na kraj čak i s najgorim minusima. Ni pošta ni smeće ni vijesti ne mogu čekati sutra.
