''Prošle godine je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila odbijanje cijepljenja u top 10 najvećih prijetnji globalnom javnom zdravlju pa podatak da se 43 posto građana i građanki u Hrvatskoj ne bi cijepilo i nije toliko iznenađujuć'', kazala je u RTL Direktu psihologinja Helena Tomljenović, koja je doktorirala na temu antivakserstva ili protivljenja cijepljenju.
Naglasila je da je riječ o globalnom problemu, koji je prisutan
već godinama, ne samo u Hrvatskoj, nego u različitim zemljama pa
Hrvatska tu nije ni po čemu posebna.
U slučaju koronavirusa postotak je tako visok moguće jer je riječ
o novoj bolesti: ''Cijela ova situacija u kojoj smo se našli
izaziva kod svih nas anksioznost i u našem doktorskom
istraživanju pokazalo se koliko ta anksioznost i strah
utječu na odluke koje pojedinci donose o tome žele li se
cijepiti ili ne''.
Mnogi roditelji boje se cijepiti svoju djecu, a Tomljenović je
objasnila do kakvih su spoznaja došli zahvaljujući svojem
istraživanju: ''Kao i u drugim državama pokazalo se da većina
ljudi te bolesti ne percipira opasnima, ne pericipira rizik od
tih zaraznih bolesti kao opasan i ugrožavajuć i u biti se više
boje samog cjepiva. I to je samo još jedan odraz fenomena
poznatog u nizu znanstvenih istraživanja, a mi smo pokazali da je
strah najveći motivator. Ljudi se boje cijepiva i zbog toga
izbjegavaju cijepljenje''.
Te se odluke ne mogu objasniti racionalno, naglasila je
Tomljenović: ''One dolaze iz straha, zabrinutosti, čak i gađenja
prema cjepivima i značajno je da intervencije koje se usmjeravaju
na educiranje o cjepivima - kako djeluju, koje su nuspojave ... -
ti svi podaci ne umanjuju taj strah i zato nisu učinkoviti jer
znamo da osobe koje imaju potpuno točne informacije o
načinima na koje cjepiva funkcioniraju i dalje se ne cijepe
upravo jer se povode svojim emocijama, oni nisu racionalno
nadvladali strah koji se javlja''.
Od pomoći pritom zasigurno nisu kontradiktorne informacije kojima
su ljudi izloženi u medijima, istaknula je Tomljenović: ''Također
znamo da u društvu u situacijama koje su ugrožavajuće poput
ratova, elementarnih nepogoda, sukoba ... tada nekako
bujaju teorije zavjera općenito pa tako i sada u ovoj vrlo
anksioznoj situaciji koronavirusa''.
''Naglasila bih stoga promjenu same intervencije - da ne budu
više samo toliko edukacijske, nego da se uzme u obzir i
emocionalna komponenta, dakle da se u osmišljavanje
edukacija uključe razni stručnjaci koji će svojim znanjima moći
doprinijeti osmišljavanju neke cjelokupne intervencije koja će
ciljati na smanjenje toga straha i zabrinutosti jer se pokazalo
da što je strah intenzivniji, to je jače vjerovanje u neku od
teorija zavjera što se tiče cijepljenja'', zaključila je
Tomljenović.