RTL donosi priču o trudu, radu, hrabrosti, ali i diskriminaciji. Strukovnu školu u Sisku pohađa jedna jedina učenica koja se ondje ikada školovala za - keramičarku. No nekima to ne zvuči impresivno budući da je jedva uspjela naći tvrtku koja će ju primiti na praksu. Samo zato što je - žensko.
Tenisice, radno odijelo i pletenice. Nives je žensko, u kako vole reći, muškom svijetu - građevini.
"Odabrala sam to zanimanje jer mi se sviđa i vidim se u tom u budućnosti i neki članovi obitelji mi se bave time. Ja sam gledala to i onda sam se odlučila", kazala je Nives Peškir, učenica 1. razreda Strukovne škole Sisak.
Ponedjeljkom i utorkom umjesto u školskim klupama, na praksi miješa ljepilo, nanosi impregnaciju, reže pločice. No put do ovoga nije bio lak - pet tvrtki odbilo ju je primiti na praksu.
"Odbili su me jer sam cura. Jer traže većinom osobe koje će nositi vreće i tako i mislili su da ja ne mogu, onda su me odbili. Bila sam malo tužna jer sam htjela ići van na praksu da probam", ispričala je.
I onda se upornost isplatila, jer su u sljedećoj tvrtki bez razmišljanja rekli - može.
"Meni to nije normalno da je uopće imala problema jer mama je rekla da je nisu neki htjeli primiti bas zato sto je djevojka. Nisam uopće ni razmišljao o tome. Prije svega ću reći da je hrabra jer se odlučila uopće ući u taj svijet građevine kao jedna djevojčica zapravo mlada. Jako se dobro snalazi, vrijedna je, marljiva. Dolazi na vrijeme iako putuje s autobusom", poručio je Marko Blažević, voditelj građevinske tvrtke.
Priznaje, fizička snaga jest potrebna jer se primjerice nose vreće s ljepilom ili paketi pločica. I zbog toga ga je lakše obavljati muškarcima. No praksa služi da bi učenici promatrali kako se radi i upoznavali s materijalima. I u školi imaju radionicu gdje je vidljivo da keramika nije samo fizikalija.
"Svi misle možda da je to težak posao za curu, ali nije. To je više umjetnost koja se lagano radi. Je fizikalija, ali nije tolika da ne bi mogla cura raditi", kazao je Marko Vuračić, stručni učitelj praktične nastave u Strukovnoj školi Sisak.
Jer mogu raditi svašta - dizajnirati i izrađivati mozaike, kamine i krušne peći. U svom razredu je jedina cura na ovom smjeru. I u školi i u gradu.
Živimo u vremenu kada je dobrog majstora teško naći, pogotovo na razrušenoj Banovini. No, iz negativne priče ipak se izrodila pozitivna.
"Iz jedne firme su došli u školu i ponudili mi stipendiju za podršku, nakon ove vijesti što su čuli", kaže Nives.
Pa se tako ispostavilo da vrijedi ono što je Nives je učila kod kuće od malih nogu - da je od snage mišića važnija snaga volje.
