Žestoku kritiku Lex Agrokor je danas dobio od najvećeg autoriteta za stečajno pravo prof. Jasnice Garašić s pravnog fakulteta u Zagrebu koja je objavila čak 11 razloga zašto zakon ovakav kakav je nikako ne bi smio biti usvojen.
Maloprije ste mi rekli da bi bilo kojeg studenta koji vam dođe sa ovakvim papirom odmah srušili na ispitu. Zar je taj tekst toliko stvarno nepismen?
On je sa mnogo aspekata doista upitan i ne bi trebao biti pred hrvatskim Saborom.
Što je najspornije?
Mogli bi smo sad sati provesti analizirajući odredbu po odredbu, ali ključno je u tome što je taj zakon pisan za velike, moćne, informirane vjerovnike. Ali za onu ogromnu većinu malih vjerovnika ili sa srednjim tražbinama koji nisu umreženi i koji nemaju političkog utjecaja, bojim se da je vrlo loš iz jednostavnog razloga. Premda se tu govori da će se postići nagodba, ali oni nemaju proces ni instrumentarij kako osigurati taj svoj pravni položaj.
Tvrdite da vjerovnici ovim uopće nisu zaštićeni, ali zakon predviša Vjerovničko vijeće u kojem bi svi trebali biti zastupljeni i nadzirati proces?
Gledajte Vjerovničko vijeće je jedan čudesan izum. Govorimo inače u insolvencijskom pravo o Vjerovničkom odboru i skupštini vjerovnika. Skupština vjerovnika je najmoćniji organ. Ona obuhvaća sve vjerovnike i obično se održava na ročištu gdje onda svi vjerovnici imaju pravo izreći što misle. Ovo je Vjerovničko vijeće sa samo 9 članova, na vrlo netransparentan način se bira, praktički se prikupljaju punomoći. Imajmo na umu da su to deseci tisuća vjerovnika, dakle tko će biti izabran u to Vjerovničko vijeće.
Osim toga, ako pogledamo ovlaštenja tog Vjerovničkog vijeća, kako je to zamišljeno, ono sudjeluje u pripremi nagodbe, što god to značilo, i ono ima pravo biti obaviješteno. Ako usporedimo ono što je u klasičnom, ali i modernom insolvencijskom pravu, Vjerovnički odbor mora imati mogućnost da pogleda sve što radi izvanredni povjerenik, pregleda kompletnu dokumentaciju, vidi što radi s kešom, s drugim oblicima novca, poslovne knjige. Dakle jedan potpuna kontrola nad tim upravljanjem. Ono što je ključno je da ako Vjerovnički odbor vidi da ta osoba ne obavlja svoj posao, da ga može tražiti da ga se izmjeni i sud je dužan poštovati odluku.
Ovdje kažete taj Vladin povjerenik, recimo, fiktivni šef Agrokora može reći ja ću namiriti Podravku, a neću Vindiju ili diskrecijski odrediti kome će dati, a kome ne?
To je još jedan drugi problem od niza koji postoje. Predviđeno je da taj izvanredni povjerenik može namirivati neke vjerovnike, a druge ne treba ako procijeni da je to u okviru redovnog poslovanja.
Gledajte, osnove insolvencijskog prava nalažu da razlikujemo vjerovnike čije su tražbine nastale prije otvaranja postupka inslovencijskog ili izvanredne uprave, kao što bi bio ovaj, i one koji su nakon.
Oni koji ulaze u pravne odnose nakon otvaranja moraju imati pravu poziciju kao da tog postupka nema, jer inače nitko ne bi htio poslovati s takvim dužnikom. Na jednom drugom opet mjestu u Zakonu se zabranjuje kompletno pokretanje parničnih, ovršnih i drugih postupaka. To znači da netko tko bi i htio nakon otvaranja postupka izvanredne uprave imati pravni posao s Ledom i s Jamnicom, za slučaj da mu te tvrtke ne ispune tražbinu, ne bi ih mogao tužiti.
Vi tvrdite da Zakon donosi poptunu pravnu nesigurnost?
Apsolutno, probija se pravna osobnost. U pravilu, inače je jedna pravna osoba, jedan insolvencijski postupak, jedan upravitelj, jedna i nsolvencijska masa. Ovdje se zapravo imovina svih društava, koje međusobno nemaju nikakav pravni odnos, stavlja u jedan koš. Izričita odredba koja dozvoljava da vjerovnici mogu pobijati tražbine drugih vjerovnika, a po definiciji vjerovnika zapravo to uključuje vjerovnike ne samo vladajućeg društva koji je dužnik, nego i svih ovisnih i povezanih društava. To znači ako sam ja vjerovnik Leda, ja mogu probijati tražbinu od Jamnice, premda nemam nikakav pravni odnos s njima.
Kako komentirate i što bi značila ideja i amandman koji će Most, odnosno Božo Petrov, sutra predložiti da država može aktivirati Lex Agrokor sama, da to ne mora tražiti uprava odnosno sam Agrokor?
To je još gore rješenje od ovoga što je u ovom trenutku predviđeno zato što to kompletno čitavu priču stavlja u ruke države. Država ako želi pomoći da određena povezana društva opstanu ima mjere kojima to može raditi, a da ne postane ona koja dirigira s pravnim odnosima u kojima uopće, zapravo, nije učesnik. To su privatno pravni odnosi između vjerovnika i dužnika.
Ovo su izvanredna vremena pa nam treba izvanredni lijek.
Postoje drugi načini na koje nećete prekršiti sva moguća pravna načela.
Može li primijena ovog Zakona stajati hrvatske porezne obveznike?
Nema izričite odredbe o tome u samom Zakonu, ali pitanje je u kojoj mjeri će država poduzimati da ipak spasi sve te tvrtke, jer ovo je ipak posebna situacija. Ali ono što je zapravo trebalo napraviti su izmjene stečajnog Zakona i usvojiti ona pravila koja navodi europska uredba o inslovencijskim postupcima, koja će se početi u svom reformiranom izdanju primjenjivati u lipnju ove godine, da mi to sad unesemo u stečajni zakon i kažemo malo ćemo prije to početi primjenjivati. Ona vam točno kaže kako postupati u to situaciji koncerna. Ima modela i to su izgrađena pravila gdje se ne povređuju osnovna pravna načela drugih pravnih grana.
