Za spajanje jedne pulske kuće na priključak vode Vodovod Pula traži milijun i dvjesto tisuća kuna.
Puljani koji imaju nesreću da žive u pulskoj poslovno-industrijskoj zoni Šijana osim vode nemaju ni struje ni kanalizacije. Iako ondje dnevno prolaze deseci kamiona, ceste nisu asfaltirane, a nema ni nogostupa.
Već deset godina Gracijela Derocchi na svom OPG-u bori se s nedostatkom vode, iako je njezina kuća na samo 500 metara od prvoga vodovodnog priključka. U sličnoj situaciji su i njezini susjedi.
"Kako možemo poslovati ako nemamo određenu vodu, nemamo cestu, nemamo kanalizaciju? Mi jako velike novce plaćamo da bismo došli do vode, da bi nam netko doveo vodu", kazala je Gracijela Derocchi.
Zato se snalaze kako znaju i umiju: bunar, hidrofor, skupljanje kišnice. U više su se navrata obraćali direktoru pulskoga Vodovoda.
"On je nama rekao da ovdje će teško doći do vode, ali ako bi se i kopalo da bi došlo do jako velike cifre od milijun i dvjesto tisuća kuna", nadodaje Gracijela.
Za uslugu koju nemaju računi ipak redovito stižu.
"Non stop plaćamo sve moguće doprinose, sve mogućega vraga, štogod nam pošalju, a nikad ništa od toga", rekao je otac Mario Macan.
"Sve to plaćamo, ne daj bože da ne platiš odmah ti dođe ovrha", nadodaje pak susjed Boris Nikšić.
Gracijela kaže, za milijun i dvjesto tisuća kuna, koliko joj je rečeno da bi stajao priključak, u ovoj se zoni može kupiti kuća od stotinjak četvornih metara. Naravno, s uključenom strujom i vodom.
"Ja sam pomislila da rasprodam sve, da uzmem pare i da odem iz ove države", priznaje.
Spornom cestom svaki dan prometuju automobili i kamioni, a nedostatak nogostupa i javne rasvjete posebno je opasan za djecu, tvrde susjedi.
Grad Pula prebacuje lopticu na vodovod, a iz vodovoda odgovaraju da je potrebno izgraditi vodovodnu mrežu za cijelu zonu za što pak trenutno nema sredstava. Zašto se ne može povući cijev iz najbližeg priključka i kada će se krenuti u rješavanje cijele situacije – iz vodovoda ne odgovaraju.
