Točno prije 6 godina stvari su izgledale drukčije. Hrvatski policajci, koje sada cijeli svijet percipira kao nasilnike s pendrecima, tada su sirijskim bebama presvlačili pelene, omatali ih u dekice i nosili im tople obroke. O tome je pričao cijeli svijet, o tome je pisao Guardian, to je pohvalio i papa Franjo.
Ali tada je Europa bila drukčija. Angela Merkel je izjavila mi to možemo, Europa je htjela primiti te ljude, svi su zgroženo gledali Mađare i Slovence koji dižu žičane ograde i migrantima podmeću noge.
Upozoravali smo sinoć da bi ovi prizori neke ljude mogli uznemiriti, no sudeći po komentarima koje su po društvenim mrežama ljudi pisali pod imenom i prezimenom, nekima to nije bilo dovoljno.
Pametno da su se sjetili skinuti obilježja i staviti fantomke, čista podrška momci
Samo tako nastavite! Da je vodstvo kako treba i vojska bi vam pomagala
Ne tuku ih samo ih usmjeravaju, vi novinari odmah uveličavate
Mogli su bar sa nekim ozbiljnijim oružjem
Vratimo li se šest godina unatrag, u prvim danima izbjegličkog vala 2015. cijelu Europu zgrozila je ova snimka na kojoj mađarska snimateljica na granici sa Srbijom izbjeglicama podmeće nogu, pa i ovoj sirijskoj djevojčici, i ovom gospodinu s djetetom u rukama. Zgražala se cijela Europa i nad žilet žicom na mađarskoj granici.
Ova užasno oštra metalna ograda posljednja je prepreka za stotine migranata koji ovdje i u okolici svakoga dana pokušavaju ući u Europsku uniju. Među njima su mnogi s djecom od kojih neka ne mogu ni hodati.
Svi su osudili i kordon policije koji ni izbjeglice s kartama nije pustio na kolodvor u Budimpešti.
Preskakali su i taj famozni mađarski zid, odnosno tu ogradu i nemaju se kamo vratiti. Ovo što se ovdje događa nije sigurno nikakvo rješenje, ovo je rasna segregacija, jer su mene i snimatelja bez problema pustili u kolodvor.
Istodobno, iz Hrvatske su u svijet išli ovakvi prizori. Policajci koji za ruku vode djecu praktički preko granice, dakle ne od, nego prema Europi. Policajci koji brižno drže novorođenčad, specijalci koji prihvaćaju djecu iz vlaka. Riječi hvale imali su i izbjeglice i aktivisti.
U ovoj zemlji sve je vrlo dobro, sve je besplatno, ne moramo ništa plaćati.
Cijela situacija se poboljšava, konačno smo koordinirani i surađujemo s policijom iz obje države.
Sve tadašnje postupke hrvatskih policajaca pratio je kolega iz Večernjeg, kao što prati i današnje.
"O tim policajcima smo 2015. godine pisali romane, priče iz Tisuću i jedne noći o humanosti, prizori policajaca sa djecom, a to su isti policajci koje mi danas optužujemo za zlostavljanje, nasilje itd", govori novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab.
Drukčije su se tada prema migrantima ponašali i građani. Na tisuće ih je barem nešto doniralo da im prolazak kroz Hrvatsku bude lakši, kao recimo na Bregani.
Ovdje je praktički napravljena jedna besplatna tržnica na kojoj su volonteri i brojnih građani donijeli silne količine hrane, odjeće, svega što im treba, i to u puno većim količinama nego što im je potrebno.
Ali par mjeseci kasnije izbjeglička ruta se zatvorila, u idućim godinama prizori poput ovih na vanjskim granicama Europske unije postali su nezamislivi, a s otporom politike prema prihvatu novih migranata rastao je i otpor građana. Pri čemu bi se krivca trebalo tražiti u Briselu, a ne u Zagrebu.
"To nije bila hrvatska odluka, ja sam siguran. Sutra bi ministru unutarnjih poslova Božinoviću i svim našim policajcima bilo olakšanje kad bi im u Bruxellesu rekli 'ljudi, pustite nam opet milijun migranata'. I vidjeli biste kako bi sve opet teklo, kao i 2015. godine", jasno će Haidar Diab.
Ali takva se odluka danas čini nezamislivom, jer i ona koja je bila najzaslužnija za otvaranje Europe prema izbjeglicama 2015. još prije dvije godine je ovako u Zagrebu odgovorila na pitanje o kršenju prava migranata od strane hrvatske policije.
"Iz perspektive zemlje koja mora štititi vanjske granice to izgleda drugačije nego iz perspektive jedne zemlje koja je u sredini šengenskog prostora", govorila je 20. studenog 2019. Merkel.
I tako se od policajaca brižnih prema izbjeglicama došlo do optužbi pa i snimki na kojima se ljude pendreči. Razočaran snimkama, kao i reakcijama na njih, riječki nadbiskup Mate Uzinić oglasio se na Facebooku.
...kao što sam kao kao građanin Republike Hrvatske ožalošćen i postiđen ovima snimkama i onim što one pokazuju i u kakvo nas društvo pretvara to što pokazuju. I u jednom i u drugom slučaju me je sram što sam čovjek jer i jedno i drugo, kao i mnogo drugoga što jedni drugima činimo, ali i onoga što ne činimo, a trebali bismo, ljaga je na našem ljudskom licu.
Da, trebali bismo, jer solidarnost i ljudskost pokazana prije šest godina, kako policajaca, tako i običnih ljudi, sigurno nije netragom nestala.