Za dva dana se održava komemoracija u Bleiburgu. Austrijska policija za ovu subotu najavljuje nikad jače mjere osiguranja i nultu mjeru tolerancije prema nacističkom i ustaškom znakovlju. Između 15 i 20 000 ljudi očekuje se na blajburškom polju, mjestu gdje su 1945. stradale tisuće ljudi.
Lijep, pitoreskan i mirni gradić smješten ispod Alpa. Mnogi koji prolaze kroz austrijski Bleiburg ni ne znaju za mračan događaj koji su dogodio u obližnjem polju. Nije lako ni onima koji znaju, a to polje traže.
Austrijanci se doista nisu potrudili označiti polje i naš ga je reporter uspio pronaći tek nakon što je troje ljudi morao pitati za pomoć.
Dva kilometra od Bleiburga i samo kilometar od granice sa Slovenijom, vidi se mala kapelica koja označava mjesto stradanja. Danas je u Austriji blagdan i ne smiju se izvoditi radovi, pa smo u pripremama zatekli samo Antu.
Već 30 godina radi u Bleiburgu i svake nedjelje ovdje pali svijeću. On je čak i gradio kapelicu, a njegov je otac jedan od onih koji su uspjeli preživjeti Bleiburg. Ali zato što se na njemu nije predao, već je krenuo u proboj prema Sloveniji s Rafaelom Bobanom.
"Došli su do Celja i tu su se predali i tu im je Boban rekao da nek im je sad Bog na pomoći. Tako da je on završio u Celju u logoru 16 dana. Mati mi je rekla da je imao sreće jer je bio u domobranima,. Da je bio u ustašama, ko zna kako bi završio. Možda ne bi ni došao kući. On je preživio i došao pješke iz Celja kući u Brčko u Bosansku Posavin", objasnio je Anto Bjelonić, Hrvat iz Bleiburga.
Na tom se polju 15. svibnja 1945. godine 90-ak tisuća uglavnom vojnika poražene NDH, ali i civila željelo predati britanskoj vojsci. Međutim, Britanci su ih predali partizanima. Na samom blajburškom polju nije stradalo mnogo zarobljenika, ali deseci tisuća ubijeni su na Križnom putu koji je vodio od Slovenije do Hrvatske. Od Bleiburga, preko slovenskih Dravograda, Teznog, Slovenjskog Gradeca i Maceljske šume, zarobljeni su masovno likvidirani. Postoji mnogo drugih stratišta, ali Bleiburg je postao sinonim za poslijeratna stradavanja.
"Ja sam sve mislio da će se to smanjiti, ali puno je naroda. To je dobro za naše Hrvate da se to ne zaboravi jer krvi je puno proliveno za hrvatsku državu koju sad hvala Bogu imamo", rekao nam je Anto.
Nesumnjivo je da su veliki pobjednici u ratu na kraju ruke umrljali krvlju zarobljenih. Joseph nije Hrvat, već Austrijanac i svejedno ubijenima svage godine dolazi odati počast, ali kaže kako drugi Austrijanci ne vole hrvatsko okupljanje na Bleiburgu.
"Austrijanci su informirani o tome da se ovdje radi o profašističkim skupovima. Uvijek se govori kako ovdje ima nacizma koji se širi. Sad se agitira protiv okupljanja, čega nije bilo prije", komentira Joseph Lausiger iz Koruške.
Zato će u subotu na komemoraciju stići i tristotinjak austrijskih policajaca koji ne namjeravaju, kao što se to radi u Hrvatskoj, okretati glavu pred fašističkim obilježjima.
Za dva dana ovo će polje opet biti prepuno jer očekuje se dolazak petnaestak tisuća ljudi. Ponovno ćemo vidjeti tko je od okupljenih doista došao odati počast mučki ubijenim ljudima bez suđenja, a tko je samo došao veličati gubitničku, odavno poraženu vojsku.
