U proljeće zmije postaju mnogo aktivnije, jer su nakon zimske hibernacije u potrazi za hranom. Često se susreću i s ljudima, a u Hrvatskoj obitavaju tri otrovne vrste. Među njima je i riđovka - najotrovnija zmija Europe, nastala križanjem bosanske i posavske ljutice. U takvoj situaciji poželjno je zvati zmijolovce.
Darko Karamazan i Vlado Lađarević desetljećima love zmije. Nema grada u kojem nisu bili, ni vrste zmije koju nisu ulovili. Svaku vrate u njeno prirodno stanište, daleko od kuća.
"Dolazimo na teren, vršimo potragu, pretragu, hvatanje zmije i izmještanje u prirodu, većinom to bude šuma u državnom vlasništvu", objasnio je RTL-ovoj Potrazi Vlado Lađarević.
Za svoj posao imaju dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, ali za njega ne dobivaju novac. Darko se ovim poslom bavi 40 godina. Nekada je lovio za Imunološki zavod i farmaceutske kompanije, a sad se odaziva na pozive centra 112.
"I išao sam u Ministarstvo zaštite prirode koji su mi obećali, svih tih godina da će mi oni pomoći, natječaj će biti ovakav pa onakav pa kada smo ušli u Europsku uniju, iz fonda EU će biti sredstva ovaka onakva i ostalo je na ničem i ja sam sada ostao u blokadi. Ja sam za svoj rad koji sam radio džabe ostao dužan", rekao je Karamazan.
Ipak, od svog posla ne odustaje, jer hvatanjem ne štiti samo ljude od zmija, već i zmije od ljudi.
"Pa ja sam naučio da ih poštujem, nisam grub prema njima, kada ih moramo uloviti, kao kada netko uzgoji svoje pile ili prase. Tako sam i ja prema tim zmijama imao uvijek neko poštivanje", rekao je Darko, a njegov kolega dodaje: "U Hrvatskoj preko 90 posto zmija iz straha strada od ljudi. Ljudi ih jednostavno zatuku lopatom. A mi smo jedini koji smo trenutno ovlašteni od strane Ministarstva da vršimo zaštitu, odnosno namjerno izuzimanje životinja iz prirode i vraćanje u stanište."
Bliski susreti sa zmijskom vrstom
Da susreti sa zmijama nisu ugodni zna i Kata Šulc iz Podvinja koja svoju dogodovštinu otprije šest godina pamti kao da je bila jučer. Od otrovne riđovke spasio ju je upravo Darko.
"Otvorila sam pećnicu, kad sam pogledala, zmija je bila unutra smotana kao burek. Ja sam brzo lupila vratima i maknula se", prisjeća se Šulc.
Okolica Slavonskog Broda puna je riđovki, pa ponekad netko nastrada od ugriza. Još u svojoj mladosti, prije tridesetak godina, Anto Srbalja je kao 11-godišnjak spoznao kakav je ugriz zmije otrovnice.
"Prije je bilo to normalno, bos hodati svagdje. Tata je otišao u ribe, ja sam otišao za njim, nisam ga mogao naći. Ugrizla me za prst na nozi. Nakon jedno, šta ja znam, par minuta, su me počele žile stezati, peći, mučnina. Tu sam reagirao, potrčao sam kući, što je još gora stvar", ispričao je Srbalja i dodao kako je do dolaska u bolnicu mogao micati samo očima, a ubrzo je završio i u dvodnevnoj komi.
Riđovka najotrovnija, poskok najopasniji
Zmijolovac Darko nikad nije bio ugrizen, ali je nekoliko puta bio jako blizu. Prepričao je kako je jednom lovio zmije za Imunološki zavod i stavljao ih u vreću.
"Zmije su mi iz vreće pobjegle van, jedna mi je pala u čizmu. Nisam je osjetio odmah, tek kasnije i pogledam u čizmu i kada sam pogledao u čizmu, zmija je iskočila van. Bio sam sabran, smirio sam se, pustio sam je da iziđe van. Mogao sam je uhvatiti, da je odnesem, da je prodam, ali nisam. Kad me nije ugrizla, zahvalio sam se zmiji, ona je otišla dalje živjeti, ja sam otišao svojim putem", ispripovijedao je Darko i poručio drugim zmijolovcima da ih ne hvataju za rep, jer se zmije mogu izviti i ugristi.
No, iako je riđovka najotrovnija, najopasnija i najpoznatija domaća ljutica je svakako poskok. On pri svom ugrizu pušta više otrova, a i može ga se pronaći na širem području.
"Poskok je svakako najpoznatija otrovnica u Hrvatskoj. Riječ je o vrsti koja ima širu rasprostranjenost, od obalnog područja preko planinskog i velikog dijela kontinenta. Riječ je o vrsti koja je prilično velika i koja živi prilično eksponirano i mirno. U Hrvatskoj ima 15 vrsta zmija, od čega su samo tri vrste otrovne, odnosno opasne za čovjeka. To su poskok, riđovka i planinski žutokrug. Planinski žutokrug je najmanje poznata i najmanje u sukobu s ljudima iz razloga što živi na visokim nadmorskim visinama", rekao je kurator za gmazove, vodozemce i ribe Zoološkog vrta Ivan Cizelj.
Nema domaćeg seruma
Lani je hitna pomoć zbog ugriza zmije ili sumnje na ugriz intervenirala 70 puta, a troje pacijenata je primilo serum. On se nekad proizvodio u Imunološkom zavodu, koji sada samo održava hadni pogon. Na farmi i laboratoriju u Brezju se proizvodila hiperimuna plazma koje je bila prva faza razvoja seruma.
"Zmije koje se ovdje nalaze su nama izvor antigena. Znači mi, postupak se zove mužnja zmija. Mi prikupljamo otrov pri tekućoj frakciji i nakon sušenja, odnosno dehidracije, on se razrijedi i tada čini antigensku osnovu za imunizaciju konja. Od njih onda uzimamo krv i iz te krvi izdvajamo tekuću frakciju plazme koju onda pripremamo za preradu kako bi došli do finalnog proizvoda", pojasnio je voditelj Odjela za proizvodnju antiseruma i uzgoj pokusnih životinja Hrvoje Šindler.
U posljednjih pet godina rada Imunološki je zavod proizveo oko 64.000 bočica seruma, od kojih je više od 90 posto otišlo u izvoz. Posljednje kapi njihovog seruma domaće su bolnice iskoristile u studenome. Uz ljude, serum štiti i životinje i to od otrova čak pet vrsta zmija. Uvozni pripravci štite od ugriza najčešće jedne vrste, pa u Imunološkom gaje nadu da će u budućnosti opet proizvoditi serum. Dotad su na čekanju
"Planovi za budućnost su tamo gdje smo stali, da samo nastavimo. Pod a - nastavak proizvodnje zmijske hiperimune plazme, pod b - ovi uzgoji laboratorijskih životinja da se samo pokrenu", rekao je Šindler.
Zmijski serum je važna i nezamjenjiva terapija. No, ako vas zmija ugrize važno je ostati miran i pozvati pomoć ili zmijolovce Darka i Vladu.
