Melissa Blixt rođena je u Hrvatskoj, dio djetinjstva provela je u Italiji, a u Švedsku je otišla 2007. godine. Kaže kako je ubrzo naučila jezik i trudila se uklopiti u tamošnje društvo. 'Uspjela sam u tome, ali u nekim ključnim stvarima, osjećala sam da nešto nedostaje. Da Švedska ne može popuniti tu neku prazninu koju ne mogu opisati', tvrdi Melissa.
Imala je, kaže, sreću da upozna svog sadašnjeg supruga koji je, kako ga ona opisuje 'dovoljno lud' i koji ima mogućnost skrasiti se bilo gdje. Kad su prošle godine dobili sina, ozbiljno su se zapitali žele li ga odgajati u Švedskoj. Odgovor je bio - ne.
Stoga su odlučili doći u Hrvatsku, u Nin, gdje će provesti naredne godine.
Blog o životu u Hrvatskoj
Melissa je tim povodom pokrenula blog na kojem će donositi crtice iz njihova života u Hrvatskoj. U jednoj od prvih objava pozabavila se svim negativnim aspektima života u Hrvatskoj. Da je ne shvatimo pogrešno, kaže kako su u Hrvatskoj naišli na mnogo toga pozitivnog o čemu će također pisati, ali se prvo pozabavila stvarima koje se njoj i njezinoj obitelji nisu svidjele u Hrvatskoj u ova prva tri mjeseca.
Mnogi će zamijetiti da gospođa Blixt zapravo otkriva toplu vodu svojim savjetima o tome kako bi trebalo poraditi na hrvatskoj birokraciji, prometnoj infrastrukturi, zaustavljanju stanovništva - sve redom gorućim temama u hrvatskoj javnosti i problemima s kojima se već godinama borimo. Ali dobro, oprostit ćemo joj, ipak je gospođa došla iz jedne od najrazvijenijih zemalja Europe pa joj je hrvatska stvarnost (koja je znatno drugačija od godišnjeg u Hrvatskoj) došla kao svojevrsni šok.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
U Hrvatskoj postoje neke predivne stvari, ali i neke grozne stvari. U ovoj ću objavi navesti neka naša negativna iskustva.
1. Birokracija (opet)
Više nikada neću ni pomisliti da je Švedska spora država. Hrvatima (koji nemaju drugačija iskustva) teško je objasniti koliko je suludo spora i neučinkovita birokracija u Hrvatskoj. Bez obzira na to što radite, trajat će čitavu vječnost. Ako je uopće ostvarivo. I u Hrvatskoj još uvijek koriste žigove. Prave žigove, pečate. Bez žiga se ništa ne može napraviti. I bez obzira na to što trebate napraviti, trebat ćete puno žigova na papirima. Ako imate tvrtku, ne možete ništa potpisati bez žiga. Samo potpis nije dovoljan.
Moj suprug (koji ima tvrtku u Hrvatskoj) smatra da je ovo smiješno. Potpis nije dovoljan. Iako možete dokazati svoj identitet. Morate povrh toga staviti žig kako bi to bilo pravno prihvatljivo. Možda se pitate u čemu je razlika? Nitko ne zna objasniti na neki smislen način. Moj suprug ga odbija koristiti.
A najluđi dio priče je ovaj. Hrvatska država očekuje i od drugih država da koriste žig. Šveđani su ga koristili. Sedamdesetih godina. Tako da je dosta teško od švedskog vladinog djelatnika dobiti žig 2018. godine - ali Hrvatska za to ne mari. Oni samo žele jebeni žig. Iako znaju da ga druga država (Švedska) ne koristi.
Pomislili biste da bi država, koja svakog mjeseca gubi na tisuće ljudi, trebala olakšati proces doseljenja u nju? Zaboravite na to. Kompliciranije je doseliti se u Hrvatsku nego na Mjesec. Definitivno će vam trebati odvjetnik da vam pomogne sa svime. Sama promjena adrese na kuću u kojoj sad živite je teška i to je ujedno nešto što u tri mjeseca ovdje nismo uspjeli napraviti. Čak i s ovime trebamo pomoć odvjetnika. Trebat će vam puno žigova iz Švedske - žigova koji ne postoje.
2. Promet i prometna infrastruktura
U Hrvatskoj se po nogostupima ne hoda nego se po njima parkira. No za većinu Hrvata to, očito, nije problem jer baš i ne hodaju. Puno njih vozi automobil pa makar i samo 400 metara.
Većina semafora nema senzore koji 'osjećaju' kakav je promet. Posljedice toga su urnebesne. Toliko urnebesne da moraju postaviti prometnog policajca nasred ulice da upravlja prometom tijekom sezone. No, nisam sigurna da su rezultati puno bolji nego što bi bili da ga nema. To sve jako zbunjuje turiste.
Nećete se htjeti odvesti biciklom do drugog grada. Posebno ne s djetetom. Zbog gustog prometa i idiota na cesti postoji samo nekoliko cesta na kojima možete voziti bicikl. U hrvatskom prometu morate biti vrlo agresivni ne biste li, makar, izašli iz raskrižja.
3. Turizam
Razumijem zašto većina Hrvata stvarno mrzi turiste. Čini se oni dolaze ostavljajući za sobom zdrav razum i poštivanje zakona. Većina njih se zaista ne zna pristojno ponašati. Potpuno su nesvjesni okoline i često bezobrazni. Većina njih ima ego velik kao Rusija. Blokiraju čitave ulice samo da bi opalili selfie. To vidimo po nekoliko puta na dan. Njihov selfie je puno važniji od normalnog funkcioniranja prometa. Nećemo ni govoriti o tome kako voze. Zbog turista na cestama, Hrvati lude.
4. Nepristojni ljudi
Puno puta sam čula kako su Hrvati 'taaaaako dragi'. Velik broj njih, naravno, jest. Kao privatne osobe. Ali ljudi u trgovinama i uslužnim djelatnostima su često nepristojni i potpuno nezainteresirani za mušterije. Živo im se jebe. I stvarno vam to daju do znanja. To je nešto što mi u nordijskim zemljama ne viđamo i što se meni ne sviđa.
5. Nema razvoja i nema nade za budućnost
Mladi se iseljavaju. Starima je prepušteno da vode razvoj države i, kao što vidimo, to se neće dogoditi. Ako nema mladih da mijenjaju stvari, država će sve više i više zaostajati u mnogim stvarima. Ja mislim da država mora napraviti tri stvari:
- Olakšati otvaranje poduzeća - gdje bi drugdje mladi trebali raditi?
- Otvoriti se tako da olakšaju useljavanje iz drugih zemalja
- Napraviti velike promjene po pitanju birokracije.
Što je država bez mladih? Pa... Iz moje perspektive budućnost im nije tako svijetla. Ako se iseljavaju, država mora privući druge građane. No, danas malo tko bira Hrvatsku. Neke druge zemlje znaju privući ljude. Hrvatska djeluje kao zemlja koju nikad ne biste izabrali. I to je stvarno tužno.
6. Vrijeđaju se ako istaknete negativne stvari u državi
Vidjela sam ovo nekoliko puta. Neki Hrvati ne znaju razliku između sebe kao osobe i države. To nije isto. Ako sam ukazala na stvari koje stvarno treba popraviti u Hrvatskoj, neki ljudi su se vrijeđali. Kao da sam im upravo rekla da se oni kao osoba trebaju popraviti. To nije osobno. Puno stvari u Hrvatskoj je sjebano. Svi u Hrvatskoj to znaju. Ali iz nekog razloga na to ne smijete ukazati. Još nisam sigurna zašto.
7. Stalno se žale na zdravlje
Mi se u Švedskoj stalno žalimo na vremenske prilike. U Hrvatskoj se puno ljudi žali na zdravlje. Ne znam je li do mene, ali potpuni neznanci na ulici ili u trgovini su mi recitirali svoju čitavu povijest bolesti da bi mi dokazali koliko im zaista nije dobro.
Ako slušate starije ljude na ulici, to zvuči kao da se natječu u tome tko je najbolesniji i tko je imao najteži život. To sam vidjela i čula više od deset puta do sada.
Čini se da je 'zdravlje' hrvatski odgovor na švedsko 'vrijeme'.
Uskoro ću pisati i o pozitivnim stvarima.
