Vijest o Šarinićevoj smrti potvrđena je HRT-u iz Ureda predsjednice Republike.
Proslavio se gradnjom nuklearnih elektrana
Šarinić je rođen je na Sušaku gdje je završio gimnaziju. Potom je u Zagrebu upisao Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja, a po završetku studija zaposlio se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt.
Hidroprojekt je 1962. godine poslao Šarinića na specijalizaciju u Francusku gdje je, umjesto planirana tri mjeseca, ostao čak 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980., unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna u Južnoafričkoj Republici. U međuvremenu je od 1980. do 1984. u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, 1984. godine zapošljava se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. U 1987. godine, cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
Ustrojio Tuđmanov kabinet po francuskom modelu
Potkraj 1989. ušao je u politiku kao jedan od osnivača HDZ-a i bliski suradnik Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava Tuđmanov kabinet po francuskom modelu. Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je Tuđman odučio zamijeniti Nikicom Valentićem.
Nakon skandala s Dalmacijacementom, u kojem je prozvan za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje šef Ureda za nacionalnu sigurnost.
Šarinić je bio i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima. Prema vlastitim riječima, deset puta se tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske.
Potkraj 1990-ih bio je gurnut iz kruga bliskih Tuđmanovih suradnika, a nakon Tuđmanove smrti i izbora 2000. godine s Matom Granićem i Vesnom Škare-Ožbolt izašao je iz HDZ-a i sudjelovao u osnivanju Demokratskog centra.
