Premda su Hrvati, kao i svaki drugi mali narod, svoju povijesnu važnost pronašli u mitovima i legendama, o samoj povijesti zapravo jako malo znamo.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se u Varaždinu htjela malo pohvaliti kako zna nešto o lokalnoj povijesti pa je zamijenila Banovinu Hrvatsku i Bansku Hrvatsku.
"Varaždin je bio u vrijeme Banovine Hrvatske glavni grad i na simboličan način to vraćamo danas. Također, za nekoliko dana kada će diplomatski zbor boraviti ovdje, 17. prosinca, božićnim i novogodišnjim domjenkom obilježit ćemo tu činjenicu položaja kakav je grad Varaždin imao u povijesti Republike Hrvatske", izjavila je.
Ova izjava povjesničarima je odmah zapela za uho.
"Mislim da to nije predramatični gaf, ali ja bih rekao da bi se od hrvatske predsjednice, posebno iz desne stranke, očekivalo da puno bolje poznaje hrvatsku povijesnicu. Pogotovo taj dio hrvatske povijesti koji je bio toliko važan i toliko spominjan od njezinoga predčasnika, čija je bista u uredu predsjednika - doktora Franje Tuđmana, jer je on često govorio o Banovini Hrvatskoj", komentirao je povjesničar Tvrtko Jakovina.
Banovina Hrvatska bila je jedinica unutar
Kraljevine Jugoslavije, stvorena nakon višegodišnjih pregovora
1939. godine, sporazumom Cvetković-Maček. Glavni grad
Banovine bio je Zagreb.
Banska Hrvatska ili Kraljevina Hrvatska je
pak bila pod vlašću Habsburgovaca nakon rasula
Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, od 1767. do 1776.
godine. Glavni grad Banske Hrvatske bio je Varaždin.
Pitali smo nekoliko prolaznika znaju li razliku između Banske
Hrvatske i Banovine Hrvatske? Odgovori su varirali od "slaba sam
u povijesti" do "to je već teže pitanje... Banovina Hrvatska?!
Šta nije Banovina Hrvatska, znači 20 stoljeće, neposredno pred
II. svjetski rat, a Banska Hrvatska 18. stoljeće?"
Znanjem povijesti građani se ne mogu pohvaliti ni kada je u pitanju prvi hrvatski kralj, Tomislav.
Valja zaključiti da svoju povijest, bez obzira na ponos, Hrvati slabo poznaju.
"Hrvati su, ne doduše jedinstveni, ali su sjajni da se silno ponose svojom prošlosti, ali vrlo malo i vrlo iskrivljeno o prošlosti znaju. Bilo bi dobro kad se ne bi radile greške", kazao je povjesničar Tvrtko Jakovina.
A za to nije dovoljan kratki sat povijesti poput ovoga.