Imenovanja novih savjetnika u Uredu predsjednice, nakon dramatičnog odlaska Mate Radeljića, njezinog prvog i najutjecajnijeg suradnika, savjetnika za unutarnju politiku, te Vlade Galića, savjetnika za sigurnost, bila su svakako očekivana. Prva nova savjetnica, Mirjana Hrga, dobila je u dosadašnjoj kratkoj povijesti organizacije predsjedničkih ureda neobičan opseg aktivnosti (strateške politike, odnose s Hrvatskim saborom i Vladom RH) a sada su se pojavila i dva nova imena: Vladimir Lončarević, za analitiku i unutarnju politiku, te Zrinko Peternel, za nacionalnu sigurnost i obranu.
Moglo bi se reći da je Mate Radeljić zamijenjen s dvije osobe: Mirjanom Hrgom i Vladimirom Lončarevićem, pri čemu će Hrga biti više eksponirana i uključena u komunikaciju i prezentaciju predsjedničinih poteza, a dr. Lončarević bi trebao pripremati analitiku i savjetovati poželjno pozicioniranje predsjednice u cijelom kontekstu.
Tko je Vladimir Lončarević, čovjek iz sjene
O Vladimiru Lončareviću se iznimno malo zna u javnosti, a u prvim objavama ostavlja se dojam da čovjek dolazi u Ured izvana, s profesorske pozicije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Ističe se da je književnik, esejist, da se bavi religioznim temama, da je radio u Uredu predsjednika u vrijeme Stipe Mesića, a zapravo je ostalo posve nevidljivo da se radi o čovjeku koji cijelo vrijeme radi na Pantovačaku u kontinuitetu od 1999. godine!
Novi savjetnik za unutarnju politiku je donedavno bio tajnik savjetnika Mate Radeljića. Drugim riječima, sada je sjeo u fotelju svojeg donedavnog šefa.
Dr. Lončarević je, prema javno dostupnim izvorima, završio kroatistiku/jugoslavistiku, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1985. godine, a potom je radio kao novinar u glasilu i tada moćne naftne kompanije Ine, u Vjesniku Ine. Nakon preseljenja u Sloveniju uređuje glasilo Hrvata u Sloveniji, Korijeni, te postaje glavni urednik katoličkog lista MI. Iz više izvora je vidljivo da se već tada počeo zanimati za religiozne teme, a tih osamdesetih godina upoznao je još jednog mladog studenta kojeg su zanimale religiozne teme, Tomislava Karamarka. No, nema dokaza da mu je upravo to poznanstvo s Karamarkom pomoglo da se 1997., nakon što se iz Slovenije vratio u Hrvatsku, zaposli u državnim strukturama. U svakom slučaju, 1997. dobiva posao u Ministarstvu javnih radova, uprave i graditeljstva, a potom 1999., još za života predsjednika dr. Franje Tuđmana, dobiva posao u Uredu predsjednika.
Nakon što je na predsjedničkim izborima pobijedio Stipe Mesić, njegov prvi savjetnik za unutarnju politiku, Igor Dekanić, zadržava Vladimira Lončarevića u svom timu: imenuje ga za svog pomoćnika za vjerska pitanja jer je Lončarević imao već izgrađene kontakte s mnogim utjecajnim tajnicima u Nadbiskupiji, pa i sa samim nadbiskupom Bozanićem. U prvom mandatu predsjednika Mesića, kojeg se smatra više "centrističkim", a manje lijevim, redovno su se odvijali sastanci s ključnim osobama na Kaptolu, a komunikaciju je, diskretno i učinkovito vodio upravo – Lončarević. Upravo je u vrijeme prvog Mesićevog mandata Lončarević uspio i magistrirati, pa i doktorirati, redovno se deklarirao kao "katolički intelektualac", ali ni Dekanić, kao deklarirani liberal, niti itko drugi iz Mesićevog kabineta nikada nije imao primjedbi na njegov rad. Dapače, uvijek ga se smatralo vrhunskim profesionalcem.
Karamarkova sugestija tada nije pala na plodno tlo
U drugom mandatu Mesić zamjenjuje savjetnika Dekanića sa Sinišom Tatalovićem, a Tatalović opet zadržava dr. Lončarevića kao svog pomoćnika, i u vrijeme Mesićevog i kasnije, u Josipovićevo vrijeme. Na tom mjestu dočekao je i izbore na kojima je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović.
Zanimljivo je da je odmah, nakon izborne pobjede Grabar-Kitarović, dr. Lončarević bio u užem izboru za savjetnika za unutarnju politiku i to upravo na sugestiju tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.
Još prije preseljenja na Pantovčak Kolinda Grabar-Kitarović je razgovarala s predloženim kandidatom u privremenom uredu, postizbornom stožeru, u hotelu Sheraton, ali je svojim suradnicima tada objavila da dr. Lončarević nije ono što traži, te je imenovala Matu Radeljića za svog savjetnika za unutarnju politiku.
S obzirom na to da su pozicije pomoćnika savjetnika u međuvremenu ukinute, a dr. Lončarević je bio zaposlenik Ureda, samozatajni "katolički intelektualac" postaje tajnik kabineta savjetnika Mate Radeljića. Potkraj 2017. njegovo ime nalazimo i među odlikovanima: predsjednica ga je odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njeno promicanje u RH i svijetu.
Za širu javnost on tako ostaje posve nevidljiv, tehnička osoba, čovjek koji priprema analize, govore, ali i dalje održava živu komunikaciju s Kaptolom.
Četiri godine kasnije, nakon što je na inzistiranje vrha HDZ-a, odnosno Andreja Plenkovića osobno, maknut savjetnik Radeljić koji je, prema procjeni Plenkovićevog tima, poticao predsjednicu da propituje poteze Vlade i vukao je previše u desno, predsjednica se, dakle, odlučuje imenovati za Radeljićevog nasljednika osobu koju je – odbila prije četiri godine.
Suradnik svih dosadašnjih hrvatskih predsjednika
Dr. Lonačerević tako postaje prvi najdugovječniji suradnik svih dosadašnjih predsjednika države, profesionalac koji je bio jednako dobar dr. Tuđmanu, Mesiću, Josipoviću, a sada je dospio i stepenicu više – s Kolindom Grabar-Kitarović. Cijelo je vrijeme bio dobar s Tomislavom Karamarkom, ali i širim krugom političara sklonih Crkvi i svakovrsnih crkvenih lobista u medijima, gospodarstvu... uz direktne, snažne veze s Kaptolom i to nadbiskupom Bozanićem osobno, ali i drugim kaptolskim lobijima.
Zašto je sada predsjednici dobar, a nije ga htjela neposredno poslije izbora? Tada je očito željela vidjeti može li biti malo više nezavisna, posebno od tadašnjeg predsjednika HDZ-a, Karamarka. Htjela je Radeljića, s kojim je tijesno surađivala tijekom cijele predizborne kampanje i koji joj je sugerirao da proba graditi "širinu" i izvan HDZ-a.
Danas se Kolinda Grabar-Kitarović našla u posve novoj situaciji. Nakon što je dogovoreno da se vrati u krilo HDZ-a, ali ovaj put Plenkovićevog, te da se umreži s HDZ-ovim timom što intenzivnije, a nakon Radeljićevog odlaska i sve žešće kritike s desnice - da je "izdala" desne birače, njezina popularnost se, prema svim istraživanjima javnog mnijenja, sve više topi. Moguće je da je izbor dr. Lončarevića, tihog pozadinskog igrača Crkve, zapravo pokušaj da se prije predsjedničkih izbora što više pokuša približiti hrvatskoj katoličkoj većini.
Savjetnik koji je izabran uz blagoslov Crkve i Plenkovića
Zanimljivo je da i Andrej Plenković na svojoj intenzivnoj stranačkoj turneji po HDZ-ovim središnjicama diljem Hrvatske zadnjih dana voli naglašavati "demokršćanske nazore", a predsjednica nastoji biti na svakoj crkvenoj svetkovini. Moguće je da su komunikacijski stratezi savjetovali da bi se moglo upravo tim putem doprijeti do što većeg broja glasača, a to je prostor u kojem oporba koja velikom većinom traži preispitivanje Vatikanskih sporazuma, sigurno nema što tražiti. Dr. Lončarević je nesumnjivo izabran uz blagoslov Andreja Plenkovića.
No, s Crkvom u politici nikada nije jednostavno. Voli biti uključena, upravo tako kako je i njihov vrijedni suradnik, dr. Lončarević, bio uključen: nevidljivo, u pozadini, plesti mreže, ali ne previše istureno. Više promatrati i podržavati iz pozadine, pa igrati na sigurno, nego pokrenuti konkretne akcije.
Stoga su i pretjerana očekivanja da će imenovanje osobe koja je bila kontakt prema Kaptolu da savjetuje za cjelokupnu unutarnju politiku Kolindu Grabar-Kitarović ekspresno lansirati u srca svih hrvatskih kršćana. Ili da će velik dio hrvatskih katolika nakon Plenkovićevih govora povjerovati da je u obitelji Plenković katolička vjera bila u srcima još u vrijeme dok su gradili karijere u socijalizmu. Ali je nesumnjivo potez koji potvrđuje da vrh HDZ-a, predsjedničin novi tim, zajedno s timom Andreja Plenkovića, grozničavo traži model njezina održanja na vrhu liste najjačih kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima.
