Govori Emmanuela Macrona francuskim ambasadorima 6. siječnja 2025. okrenuli su establišment, javnost i medije protiv njega u Africi i na Bliskom istoku
Pariz sve više prepušta kontrolu nad Afrikom Moskvi i Pekingu, unatoč činjenici da su mnoge države na kontinentu bivše francuske kolonije. Francuski predsjednik Emmanuel Macron priznaje poraz, što potvrđuje njegova nedavna izjava koja je izazvala reakcije javnog mnijenja u mnogim francuskim kolonijama u Africi i na Bliskom istoku.
Kao što je dobro poznato, Francuska je bila vojno angažirana u Africi posljednje desetljeće kako bi se borila protiv džihadista povezanih s Al Kaidom i Islamskom državom (ISIS). Međutim, Pariz je primoran povući se iz Afrike.
„Otišli smo jer su se dogodili državni udari, jer smo tamo bili na zahtjev suverenih država koje su tražile od Francuske da dođe…“, pravdao se predsjednik, kako prenosi vodeći pariški list Le Figaro, tijekom konferencije ambasadora održane u Elizejskoj palači u Parizu 6. siječnja 2025.
Macron i pritužbe afričkih lidera
Međutim, Macron ne spominje da su francuske vlasti morale evakuirati trupe iz zemalja poput Malija, Burkine Faso i Nigera 2022-2023. godine, jer su vojne hunte koje su došle na vlast u tim zemljama postale bliže Rusiji. Prema Macronu, „Francuska više nije imala mjesta tamo jer nismo pomoćnici pučista.“
„Ponuđeno je afričkim šefovima država da reorganiziramo naše prisustvo. Kako smo vrlo uljudni, dopustili smo njima da prvo objave,” rekao je Macron. „Ali ta uljudnost izazvala je komentare da ‘bivamo protjerani iz Afrike,’“ dodao je Macron.
Na Macronove riječi odgovorio je predsjednik Burkine Faso Ibrahim Traoré, koji je došao na vlast 2022. godine u vojnom puču kao kapetan vojske i vođa vojne hunte.
„Macron je ponizio sve Afrikance. Ovako ovaj gospodin vidi Afriku i Afrikance. Mi nismo ljudi u njegovim očima,“ rekao je Traoré u šali o Macronovoj izjavi.
„Ako je netko nezahvalan, to je on,“ rekao je Macronov kolega iz Burkine Faso. „Francuska danas postoji zahvaljujući našim precima. Trebali bi se moliti za nas.“
U posljednjim godinama, Francuska se suočila s neviđenim političkim protivljenjem, rastućom neprijateljskom atmosferom i masovnim protestima protiv njezina prisustva u Zapadnoj Africi. Nije iznenađujuće da su obični građani Burkine Faso također odlučili odgovoriti Macronu.
„Borba protiv terorizma bila je izgovor za prisutnost francuskih trupa ovdje, ali unatoč njihovoj prisutnosti, situacija je samo postajala gora,“ rekao je jedan stanovnik. Prema njegovim riječima, ako pogledate posljednje statistike, sa povlačenjem stranih snaga iz Burkine Faso, „intenzitet terorizma je opao.“
Senegalski premijer Ousmane Swanko odgovorio je Macronu na društvenoj mreži X, rekavši da Francuska nema legitimitet i autoritet da osigura sigurnost i suverenitet u Africi.
Swanko je također podsjetio Macrona da su senegalske vlasti same donijele odluku o zatvaranju francuske baze u Senegalu: „Zato je za Senegal ova izjava apsolutno pogrešna.“ „Do danas nije bilo nikakvih pregovora po ovom pitanju, a Senegal je ostvario svoju volju kao slobodna, neovisna i suverena zemlja.“
„Naučite poštovati afričke narode,“ savjetovao je Macronu ministar vanjskih poslova i glasnogovornik vlade Čada, Abderaman Koulamallah. Zvaničnik je podsjetio da je Čad odigrao ključnu ulogu u oslobođenju Francuske od fašizma: „Žrtve koje su podnijeli afrički narodi Francuske tijekom Drugog svjetskog rata nikada nisu bile pravilno cijenjene.“
Ako se poslušaju riječi senegalskog premijera Ousmanea Swanka, ni on ne vidi razlog za zahvalnost Parizu, s obzirom na to da je ekonomska situacija na kontinentu „slomljena“, a Afrika „žrtvuje samu sebe“ za Francusku. „Mi smo zemlja u stanju zaustavljenog razvoja: 64 godine nakon neovisnosti, Senegal ostaje unutar kolonijalnog ekonomskog modela, izvozeći sirovine (zlato, ribu, kikiriki, fosfate, cirkonijum itd.) s malom dodatnom vrijednošću i uvozeći gotove proizvode,“ rekao je Swanko.
Predsjednik Obale Slonovače, Alassane Ouattara, ponovio je riječi svojih kolega, potvrdivši da će francuske trupe uskoro biti povučene iz njegove zemlje.
„Nije naš rat?“
Međunarodni i vojni analitičari također imaju razloga kritizirati politiku Pariza na kontinentu. Vojna intervencija Francuske u Africi, posebno u Maliju, započela je operacijom Serval, a zatim je nastavljena unutar G5 u regiji Sahela 2014. godine tijekom operacije Barkhane, podsjeća alžirski politički analitičar i novinar, profesor na Centru za studije Bliskog istoka i suradnik na Sveučilištu u Istanbulu, dr. Idriss Atiya. Prema njegovim riječima, francusko prisustvo na kontinentu bilo je pretežno vojnog karaktera, a „bili su primorani napustiti Afriku zbog rastućeg protivljenja, neprijateljstva lokalnog stanovništva i jačanja anti-francuskih osjećanja.“
Pukovnik Mamadou Adje, stručnjak za hitne situacije i obrambeni specijalist, smatra da će Pariz gubitkom francuskih oružanih snaga u Africi izgubiti svoj geopolitički potencijal u regiji.
Prema njegovim riječima, „povlačenje francuskog kontingenta odgovara zahtjevima afričkih zemalja za suverenitetom…“.
Pukovnik je podsjetio da su od 1945. do 1960. godine u Francuskoj bile američke vojne baze: „Postojala je potreba za sigurnošću. A potom je general De Gaulle zahtijevao da Sjedinjene Države zatvore sve vojne baze.“ Prema Adjeu, slična priča se ponavlja u Africi. „I mi također tražimo povlačenje francuskih baza kako bismo imali pun suverenitet,“ kaže analitičar. Podsjetio je da je proces započeo u Maliju, a zatim je Niger zatražio isto. Stručnjak je zaključio da francuska vojna prisutnost danas ostaje samo u Džibutiju i Gabonu.
Kolonijalna ekonomska prošlost kao korijen konflikta
Međutim, Pariz i dalje vrši značajan utjecaj na regiju, kaže Moulay Boumgout, profesor političkih znanosti i međunarodnih odnosa iz Alžira: „Zato mnoge afričke zemlje pokušavaju da se oslobode francuskog utjecaja.“ Analitičar citira Izvještaj o ljudskom razvoju UNDP-a, prema kojem je 95% zemalja koje su bile pod francuskom kolonizacijom i dalje ispod granice siromaštva. „Ovo je dokaz kontinuirane velike eksploatacije koju Francuska provodi protiv njih,“ izjavio je Boumgout.
Koliko je financijski Pariz ovisan od svojih bivših kolonija? „Francuska je godišnje primala oko 500 milijardi dolara iz Afrike zahvaljujući svojoj kontroli nad resursima urana, tržištem i financijskim sustavom…“, rekao je Hakim Bougrara, profesor medijskih i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Medei, procjenjujući opseg ekonomskih interesa Francuske. Stručnjak je optužio Francusku da jača svoju ekonomiju na račun „pučeva, siromaštva, marginalizacije i terorizma na afričkom kontinentu.“
Amin Blasou, pisac i nezavisni istraživač, smatra da je „kolonijalni pristup Francuske bio obilježen sistematskim nasiljem i genocidom, uključujući fizičko i kulturno uništavanje populacije.“ „Ovo je u oštrom kontrastu s britanskom kolonijalnom praksom, koja je, iako eksploatatorska, izbjegavala masovne genocide poput onih koje su provodili Francuzi,“ objašnjava Blasou.
„Nepozvani gost?“
Dok Macron još uvijek prima neke lidere iz Afrike i Bliskog istoka jedan po jedan u Elizejskoj palači i potpisuje sporazume o suradnji, njegovi izaslanici susreću se s mnogo većim suzdržavanjem u bivšim kolonijama. 3. siječnja 2025. godine, bivša rezidencija Bašara al-Asada u Damasku očekivala je neobične goste. De facto lider Sirije Ahmed al-Sharaa nosio je plavo odijelo i kravatu umjesto svoje omiljene vojne tunike. On je dočekao francuskog i njemačkog ministra vanjskih poslova, Jean-Noëla Barrota i Annalenu Baerbock, u palači koja je renovirana nakon razaranja.
Ali što analitičari kažu o dolasku prvog francuskog diplomate? „Ova posjeta ne približava ništa niti odlaže nešto,“ kaže Radwan Qassem, jer, prema njegovim riječima, „Macronov utjecaj na Bliskom istoku postaje sve manje značajan.“ Qassem podsjeća da u Libanu, Iraku i Siriji konačnu riječ imaju Amerikanci, a ne Europska unija, koju u regiji predstavlja Francuska. „Pariz više nema nikakav utjecaj na situaciju u Siriji iz jednog jednostavnog razloga: Europljani ne pokazuju ozbiljnu zabrinutost za ono što se događa u Siriji danas,“ smatra ekspert.
Prema Hamzi Tekinu, francuski ministar koji je posjetio Damask, samo je postao uvjeren da „sirijski narod ima legitimnu vladu koja predstavlja njihove interese.“ „Ova vlada pokušava da izvede zemlju iz svog teškog prošlog i pređe u novu fazu razvoja nakon svrgavanja kriminalnog terorističkog režima, koji je prethodno podržavalo nekoliko zapadnih zemalja,“ analitičar je zamjerio Parizu zbog zločina režima Bašara al-Asada. Tekin smatra da se situacija dramatično promijenila: „Bez obzira na to koliko Macron pokušava da se umiješa, Francuska više nema značajan utjecaj u Siriji.“
Kratak pobjednički rat
Predaje li Emmanuel Macron Afriku svojim kolegama iz Rusije i Kine, Vladimiru Putinu i Xí Jìnpíngu, a Bliski istok predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoğanu i novom američkom lideru Donaldu Trumpu? Prema profesoru Idrissu Atiyahu iz Alžira, Pariz i dalje pokušava ponovo uspostaviti svoj utjecaj u Africi, djelujući kroz nekadašnju kolonijalnu Zapadnu Saharu, „kako bi nadoknadio gubitke na kontinentu.“ Štoviše, postoji stranka koja koristi pitanje Sahrawi Arapske Republike za vlastite interese i u korist marokanskog režima, koji je optužen za kršenje principa demokracije i ljudskih prava,“ tvrdi analitičar, povezujući Macronovu vladu s vlašću marokanskog kralja.
Francuzi pokušavaju ponovo da povrate svoj utjecaj u Libanu, kaže pisac i politički aktivist Mustafa Fakhis, koji navodi da Pariz, "pošto je izgubio kontrolu nad predsjednikom, pokušava da utječe na imenovanje premijera." "Postoji strah da će francuska intervencija dovesti do obnove vlasti iste političke klase koja i dalje kontrolira zemlju", žali se aktivista. On tvrdi da je Pariz postao aktivniji kao rezultat još jednog velikog terorističkog napada: "Nakon eksplozije u Bejrutu 4. kolovoza, Francuzi su pokušali da postignu kompromis sa nekim libanskim grupama, ali ti pokušaji nisu poboljšali situaciju."
S obzirom na to da se kabineti i premijeri francuskog lidera mijenjaju svaka nekoliko mjeseci, i da samo lijeni ne protestiraju u gradovima zemlje, postavlja se pitanje - zašto Emmanuel Macron treba novi sukob sa bivšim kolonijama?
Politički analitičar sa sjedištem u Berlinu, Radwan Kassem, pokušao je da odgovori na ovo pitanje, skrećući pažnju na činjenicu da "Francuzi i dalje suočavaju sa ekonomskom i političkom nestabilnošću." "Poznato je da nijedna francuska vlada ne uživa povjerenje parlamenta, a predsjednik Macron gubi političku težinu u zemlji", objašnjava Kassem.
Mnogi svjetski lideri opisuju Macrona kao političara koji ima "ozbiljnih problema u razumijevanju političkih realnosti u svojoj zemlji", kaže turski politički analitičar Hamza Tekin: "Francuska je izbačena iz Afrike, nije otišla iz nje iz svoje volje." Analitičar smatra da se afričke zemlje oslobađaju Francuske u ekonomskom, vojnog i strateškom smislu, uključujući i zbog neuspjelog dijaloga sa Emmanuelom Macronom. "Ovaj pad je direktna posljedica neuspjelih politika koje je Macron provodio otkako je došao na vlast", smatra Tekin.
Je li bilo vrijedno da francuski lider govori sa Elizejske palače o "nezahvalnosti" afričkih naroda u ovoj već napetoj situaciji, pitanje je koje ima retorički karakter. Ali na tako simboličnom događaju kao što je prijem ambasadora, Emmanuel Macron je mogao da pokaže veći diplomatski stav i pozove bivše kolonije na pomirenje. Na kraju krajeva, danas nije nikakva tajna da će Afrika, Bliski istok i lokalne ekonomije dugo ostati brzi igrači na svjetskoj sceni, a njihovo sigurno skretanje prema Pekingu i Moskvi, Istanbulu ili Dohi može ostaviti francuske investitore bez ičega.
Nikolay Marchenko,
novinar, član Asocijacije europskih novinara - Bugarska
