Tamara Puhovski na H-alteru razmatra pitanje prava muškaraca koja su u Hrvatskoj zapravo nepostojeća tema - i u stručnoj literaturi i kao predmet društvene polemike. Muškarci u Hrvatskoj nemaju svijest o kolektivnim temama i interesima u području muških prava, osim u podgrupama kao što su branitelji, homoseksualci i tek nedavno samohrani očevi.
Muškarci zato imaju puno obaveza (i isuviše prava - vrištat će mnoge žene čije su plaće u pravilu manje od muških). No ne smije se zaboraviti da je i očekivanje koje društvo stavlja pred muškarce vrlo zahtjevno. Sve dok muškarac radi nešto, pobjeđuje, bori se, i nije 'curica' - bez obzira koja je to aktivnost, muževan je. Biti nezavisan i neustrašiv zadaci su svakog muškarca, a biti panseksualan i promiskuitetan su jednako poželjne karakteristike. Muškarci su iz tog razloga emocionalno zakinuti - brani im se zapravo da pokažu emocije.
U razmatranju ove teme najdalje se možda otišlo na području SAD-a gdje tamošnji Nacionalni centar na Muškarce navodi sljedeća pitanja kao ona koja su važna za prava muškaraca:
1. Muškarci umiru ranije 2. Muškarci odlaze u mirovinu kasnije od žena 3. Vezano uz pitanje nerođene ili neželjene djece muškarci imaju samo obaveze, a ne prava 4. Većina beskućnika su muškarci 5. Većinu samoubojstva počine muškarci 6. Muškarci češće zadobivaju ozljede na radnom mjestu 7. Muškarci ne smiju nositi suknje 8. U oko 90 posto slučajeva muškarci izgube skrbništvo nad djecom nakon razvoda 9. Seksizam prema muškarcima prisutan je u vezama i braku 10. Obrezivanje, služenje vojnog roka, problemi s kojima su suočeni.
Jedan od najšokantnijih slučajeva diskriminacije muškaraca i šokantne šutnje javnosti, kao i nedostatka državno organiziranih ili bilo kakvih drugih nastojanja pružanja pomoći, odnosi se na muškarce - žrtve silovanja za vrijeme rata.
Što se tiče EU i ona prilično diskriminira muškarce. Naime, gotovo sve direktive bave se ženskim pravima i nisu relevantne za temu prava muškaraca, s iznimkom direktive 96/34/EEC koja nudi definiciju porodiljnog dopusta na način kako bi uključila i očeve i ne-biološke roditelje. Sudska praksa pokazuje šaroliki pristup pravima muškaraca u Europskoj uniji kao i vrlo tradicionalni i patrijarhalni stav suda u nekim slučajevima čiji predmet se može svrstati u pitanja prava muškaraca.
Unutar hrvatskih granica muškoj ravnopravnosti, smatra autorica, nije pomogao ni socijalizam dok s ratom i navalom nacionalizma ne samo da nije bilo pozitivnih pomaka, već je došlo do svojevrsnog pomaka unatrag. Rodne uloge vratila je na karakteriziranje muškarca kao snažnog, neemotivnog ratnika, a žene kao supruge, majke i žrtve. Dolazi do ponovnog osnaživanja vrlo patrijarhalne percepcije rodnih uloga, koja je blisko isprepletena s etničkim identitetom. U raznim zakonodavnim aktima vidi se forsiranje uloge žene kao one koja na svijet donosi novi život i osigurava opstanak nacije.
Od muškaraca, definiranih kao biološki sklonih agresiji i nasilju se očekivalo/zahtijevalo da svoje živote riskiraju u ratu. Muškarci koji su se borili u Domovinskom ratu pate od, kao i svi veterani, ozbiljnih emocionalnih i fizičkih posljedica. To nije rodno pitanje samo iz razloga što je ta grupa pretežno grupa muškaraca, već su rodna pitanja i razlog zbog kojega je ta grupa pretežno muška. Mitologija herojstva i hrabrosti osuđuje muškarce na lošu kvalitetu života i nakon rata jer nemaju adekvatnu (uglavnom psihološku) pomoć, a jedan od razloga što je muškarcima teško zatražiti pomoć, posebno ove vrste, je njihova rodna uloga.
Budući da se od junaka ne očekuje da osjeća ili priznaje da se boji, da je izgubljen ili da ima ozbiljne psihološke konzekvence borbe u ratu vrlo je teško inkorporirati netradicionalni identitet žrtve u patrijarhalni, nacionalistički identitet (balkanskog) ratnika. Nevjerojatna je zatvorenost muškaraca koji su sudjelovali u ratu o onome što su tamo emocionalno doživjeli.
U Hrvatskoj se ravnopravnost muškaraca i žena garantira člancima 3. (rodna ravnopravnost) i 14. (zabrana diskriminacije na temelju spola i drugih karkateristika) Ustava Republike Hrvatske. Teme koje Vlada smatra prioritetima najbolje se ogledaju u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova, koja se isključivo bavi ženama, kao i u radu Pravobraniteljice ravnopravnost spolova koji se također fokusira na pitanje ženskih prava. Kao što je već spomenuto, civilno društvo je ono koje prednjači u pitanjima prava muškaraca, iako još uvijek kao izoliranim slučajevima. U Republici Hrvatskoj ne postoji udruga koja okuplja muškarce oko zajedničke teme njihovih prava, već specifične udruge koja se bave nekim od tema unutar tog okvira, a to su udruga samohranih očeva, organizacija za zaštitu i promicanje homoseksualnih osoba, i udruge branitelja, piše H-alter.
Prethodni članci:
arti-201006140535006 arti-201008170087006 arti-201002250522006 arti-201004200067006
