U intervjuu za RTL.hr poznati hrvatski ekonomist Velimir Šonje procjenjuje Vladine mjere te iznosi promišljanja o izgledima hrvatskog gospodarstva, no iznosi i ključno pitanje - tko će to sve platiti?
Prvom ste paketu Vladinih mjera dali uvjetu ocjenu, drugom nešto bolju. Kako ocjenjujete novi paket mjera?
Dao sam uvjetnu ocjenu jer u prvom paketu nije bilo nikakvih mjera oko doprinosa, već su se oni samo odgađali. Sada je to korigirano i ne samo da je povećan iznos neto plaće koji će financirati država s 3250 kuna na 4000, nego se i socijalni doprinosi neće odgađati nego otpisati budući da je to jedino logično. Ako ti ljudi ne rade ili rade vrlo malo i ne stvaraju vrijednosti, iz koje ćete vrijednosti isplatiti doprinose? Jer vrijednosti nema. Međutim i dalje nije jasno odakle će se ogroman fiskalni deficit proračuna namiriti. Nije bilo rebalansa i ne znamo kako se cijeli taj paket mjera kani financirati odnosno hoće li će se nekim uštedama na rashodovnoj strani otvoriti prostor zbog čega će se država morati manje zadužiti. Generalno smo čuli od premijera i ministra da se ide u uštede, ali ne zna se kada, tko i koliko. U ovom času to je velika nepoznanica.
U tekstu na svom portalu zabilježili ste i drugačiji bodylanguage premijera i ministra financija koji su predstavljali mjere.
Plenković je tom prilikom govorio jasno i odrješito jer je imao municiju u rukama, mjere koje su materijalne i snažne, po mojoj procjeni prava rasterećenja, dakle ne krediti i odgode, nego stvarna rasterećenja u ovom trenutku iznose minimalno 2,5 posto BDP-a. To je puno u odnosu na ukupan proračun i u usporedbi s drugim zemljama. S druge strane, onaj tko sve to treba financirati, tko je kao Zdravko Marić zadužen da u tom motoru ima benzina, on je evidentno pod stresom. Marićevi su odgovori bili puno kraći i općenitiji nego premijerovi.
Možete li prognozirati bilo kakav scenarij?
Bilo kakvo igranje s brojkama i prognozama bi bilo neozbiljno i stvorilo bi lažni dojam pouzdanosti budući da u ovom trenutku zavisimo o epidemiji i odlukama epidemiologa. Ne znamo kraj i nitko ozbiljan ne može dati relevantnu prognozu. Ovisno o trajanju krize, stope pada BDP-a mogu se razlikovati i do 10 postotnih bodova. U najboljem scenariju koji pretpostavlja normalizaciju u toku travnja imali bismo u drugom kvartalu kritičan pad gospodarske aktivnosti između 10 i 20 posto, i ukupan pad BDP-a oko 5 posto. No to je vrlo optimistična varijanta i ne bih se previše igrao s brojkama jer bih sada mogao reći i kako užasno izgleda jedna pesimistična varijanta, no suzdržat ću se od toga.
Odakle će država namiriti novce za ove mjere?
Nije jasno ni o kojoj se svoti radi. Barata se s 40, 50, 75 milijardi kuna. Bazen domaćih sredstva postoji, HNB je počeo podržavati domaće tržište obveznica i siguran sam da će to činiti još neko vrijeme jer ima financijske kapacitete. Postoji potencijalna potražnja za državnim obveznicama od banaka, mirovinskih fondova i osiguravajućih društva. Taj bazen novca postoji, ali je limitiran bude li kriza trajala dulje. Stoga mislim da se bez međunarodnih financijskih institucija i nekih dodatnih aranžmana s EU odnosno Europskom komisijom neće moći dugo održavati ovakva situacija. Svakako treba razgovarati s MMF-om, u ovom trenutku 90 država traži aranžman s tom institucijom. Korištenje sredstava Europske komisije iz koje već dolazi 238 milijuna eura temeljem sredstava predfinanciranja programa iz EU fondova trebalo bi se povećati, no to ne ovisi samo o nama, a ovo dosad je kap u moru koja će biti potrebna hrvatskom proračunu.
Može li se ova kriza usporediti s bilo kojom do sada?
Ne. Nikada gospodarstvo nije ovako zamrznuto u roku od nekoliko tjedana. Ovo je nakon Drugog svjetskog rata najveći kratkotrajni globalni šok. Mi smo tijekom Domovinskog rata imali pad gospodarske aktivnosti od 40 posto, ali se on dogodio kroz tri godine. Sada igramo na nadu da će ovo iznenadno potezanje ručne kočnice trajati kratko, ali imajmo na umu da epidemiolozi za sada drže sve konce u svojim rukama. Naš je moralni i politički izbor takav da smo kompletan društveni život stavili u ruke epidemiologa. Svi to prihvaćamo, uglavnom podržavamo i zbog toga ekonomisti u ovom trenutku nemaju, da tako kažem, pravo glasa.
VEZANE VIJESTI
