Kava je više od napitka. S njom se budimo, uz nju nastaju prijateljstva, ljubavi, uz nju sastančimo. Zato je Ružica Đukić istražila jesu li se građani odrekli, kave koja je za Hrvate, više od kave. Reporterka RTL-a otišla je do Branka Benkotića iz Antunovca. Na kavu. U ovoj kući svega može nestati, ali kave nikad.
"Evo moji dragi gosti. Sad možemo sjest i popit kavu, rakijicu i to je tako kod mene običaj", kazao je Benkotić. U velikim gradovima manje se zove u goste. Kava se više pije vani. Kavu su zagorčale cijene, ali građani ne odustaju.
Jasminka iz Zagreba na "Špici": "Mi smo kavice ne odričemo." Je li Božena iz Zagreba smanjila broj kava zadnje vrijeme otkako je kriza: "Ja nisam. Meni je to jedina razonoda i ja, kao što sam prije pila, tako i sad pijem."
Na jutarnjoj kavici i jedno dobro poznato lice, Miroslav Ćiro Blažević: "Ako je po kavi, onda sam ja polu-Bosanac. Nemam ustaljenu kavu nego tako, u društvu." Na pitanje merači li ili nešto drugo, odgovorio je: "Ne znam je meračit, ne znam. Nažalost."
Ništa njemu u životu nije išlo pomalo, zar ne? Pa tako niti kava? "Da, interesantno. Jako ste to dobro dijagnosticirali."
Iako kava nije neophodna za život, ma dobro, kako kome. Tog se luksuza ne odriču ni Splićani. Čak su neki i povećali broj popijenih kava. Stane iz Splita objasnila je: "Troduplo, četveroduplo. Di god me ko zove, ja pijen, hahaha!"
Drugi pak imaju zanimljive prijedloge za ugostitelje. Recimo Vedran iz Splita: "Kući radimo one turske kafe u đezvama, kako to u kafiću nema kupit? Ja moran ić u Sarajevo za popit kavu koju u Dalmaciju kuvan!"
Čini se da koliko god joj cijena skočila kod nas nikad neće vrijedi ona: pijem ja nju, pije ona mene.