p>Bez daha! Tako se gledala utakmica Hrvatske i Poljske u domovima naših reprezentativaca.
"Navijački do boli, emocije su toliko bile snažne da nemam riječi za to. Tak snažno proživjeti utakmicu, gdje je još Manuel tak odlično odigrao, to je nešto super", kaže Davorin Štrlek, otac Manuela Štrleka.
Sjajnom igrom oduševljeno je i Đakovo. Obitelj Domagoja Duvnjaka pratila je svaku sekundu velike pobjede, ali svatko na svom televizoru.
"Gledala sam sama s obzirom da suprug i ja gledamo odvojeno. Bilo je u kvartu gdje Domagoj živi i pucanja i petardi, bilo je veselje", kaže majka Ivanka Duvnjak, Domagojeva majka.
Da su tek rijetki vjerovali u Kauboje, svjestan je i otac Igora Karačića u Mostaru. Sina će na sljedećoj utakmici bodriti s tribina.
"Polufinale su samo bili snovi. Kad se to ostvarilo, upravo sam na pumpi, palim auto, natočio gorivo, promijenio ulje i putujem za Krakov", kaže Igorov otac, Ante Karačić.
Čudu o kojem je govorio izbornik Željko Babić nisu se nadali ni u njegovu rodnom Opuzenu. Roditelji ne skrivaju ponos i optimizam.
"Ajme ja vam nisam mogla dobro ni spavati od dragosti, a kako ne bi kad vidiš svoga. Ja sam stalno sjedila i molila Boga da im da zdravlje da pobjede", kaže izbornikova majka Nedjeljka Babić.
"Do finala će doći. Nadam se da će u polufinalu pobijediti Španjolsku", kaže izbornikov otac Ante Babić.
U osvajanje medalje vjeruje i cijeli Metković, iz čije je rukometne škole izašao Ivan Čupić.
"Ovo što su jučer vidjeli se ne događa jednom u sto godina. Ovo se dogodilo jučer i nikad više. Tako da... Tko je vidio, vidio je", kaže bivši rukometni reprezentativac Nikša Kaleb.
Bez obzira na to kako će njihovi idoli odigrati utakmicu protiv Španjolske, ovo je pobjeda o kojoj će svi još dugo govoriti.
