Dok Europska unija (EU) ima i želi zadržati vodeću ulogu u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena te kako bi to bilo moguće, nužne su temeljite promjene unutar energetskog sektora koje moraju biti brze
Klimatske promjene, jedna od najvećih prijetnji suvremenom čovječanstvu, počele su mijenjati svijet kakav poznajemo ugrožavajući budućnost generacijama koje dolaze.
Zabrinjavajući podaci govore kako su posljednjih pet godina bile najtoplije zabilježene godine, a prosječna globalna temperatura povećala se do 2019. za 1,1 °C u odnosu na predindustrijske razine. Učinci globalnog zagrijavanja ne mogu se osporiti jer su suše, oluje i drugi ekstremni vremenski uvjeti sve češći te su mnoge zemlje stoga znatna sredstva počele ulagati u obnovljive izvore energije.
I sama Europska unija postavila je klimatske i energetske ciljeve za 2030. u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnog gospodarstva, a predsjednica Komisije učinila je europski Zeleni plan glavnim političkim prioritetom u cilju preobrazbe EU-a u pravedno i prosperitetno društvo s modernim i konkurentnim gospodarstvom koje učinkovito iskorištava resurse. Glavni ciljevi uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. i udio obnovljivih izvora energije od najmanje 27% u ukupnoj potrošnji energije.
Kao poželjan cilj ističu i povećanje energetske učinkovitosti za 27% , što je prepoznala i Strategija niskougljičnog razvoja RH. Prema njoj, udio obnovljivih izvora energije u 2030. godini po ovom scenariju (postupne tranzicije) je 36,6%, a u 2050. godini mogao bi biti 53,2%. NU1 scenarijem smanjuje se emisija stakleničkih plinova za 33,5% u 2030. godini i 56,8% u 2050. godini, u odnosu na 1990. godinu.
I HEP grupa, jedna od vodećih energetskih tvrtki u jugoistočnoj Europi i stožerna energetska tvrtka u Hrvatskoj, vidjela je svoje mjesto i priliku za jačanje pozicije u energetskom sektoru koji se temelji na zelenom, održivom, naprednom i klimatski neutralnom gospodarstvu. Tako su se i oni u svojoj razvojnoj strategiji za razdoblje do 2030. godine već opredijelili za obnovljivi scenarij razvoja koji je komplementaran europskom Zelenom planu, a njegova će realizacija doprinijeti ispunjenju nacionalnih ciljeva energetske i klimatske politike te ispunjenju Globalnih ciljeva održivog razvoja.
Baterijski spremnici energija
No to ne znači da pred nama nije puno posla, što znaju i znanstvenici, poput Hrvoja Pandžića s FER-a, koji radi na novom projektu koji bi mogao imati veliki utjecaj na prebacivanje i održavanje na obnovljivim izvorima energije, ključnim za provedbu plana.
Pandžić, voditelj na projektu kojim se razvijaju umreženi stacionarni baterijski spremnici energije, otkrio nam je detalje o tom projektu, ali i je li Zeleni plan održiv.
“FER je voditelj projekta Umreženi stacionarni baterijski spremnici energije na kojem su partneri Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Sveučilišta J.J. Strossmayer iz Osijeka te Ekonomski fakultet iz Zagreba. Vrijednost projekta je 5,2 milijuna kuna, a riječ je o jednom od projekata za koji je početkom ožujka na FER-u potpisan ugovor o sufinanciranju iz sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj.
Rezultati projekta će biti dva prototipa umreženih stacionarnih baterijskih spremnika energije koji će komunicirati s agregatorom, novim subjektom na energetski tržištima koji okrupnjuje izvore fleksibilnosti (poput baterijskih spremnika energije) instaliranih kod krajnjih korisnika mreže. Kako bi se u potpunosti demonstriralo predloženo rješenje i funkcionalni proizvod, kroz projekt će se razviti i aplikacija agregatora koja umrežuje baterijske spremnike energije kod krajnjih korisnika mreže”, objasnio nam je Pandžić.
Kaže kako je projekt važan jer povećava tržišno orijentirane istraživačke aktivnosti s obzirom na to da su baterijski spremnici novi čimbenik u elektroenergetskoj mreži neophodan za veliku integraciju obnovljivih izvora energije.
Pandžić tvrdi kako vodeće uzdanice dekarbonizacije energetskog sektora, vjetroelektrane i solarne elektrane, nisu upravljive u cijelosti kao što je to slučaj s prijašnjim termoelektranama i velikim hidroelektranama (pretpostavljena je dostupnost goriva, odnosno vode).
“Upravljivost proizvodnih jedinica iznimno je bitna zbog osiguravanja jednakosti proizvodnje i potrošnje električne energije u svakom trenutku, što je osnova funkcioniranja elektroenergetskog sustava”, napominje Pandžić.
Kaže kako je uravnoteženje proizvodnje i potrošnje električne energije u sustavu potrebno prebaciti na aktivne sudionike elektroenergetskog sustava te dodaje kako su upravo baterijski spremnici energije koji, kada se instaliraju kod korisnika mreže (krajnjih kupaca električne energije), rezultiraju brojnim uštedama kroz manju potrošnju električne energije tijekom više (dnevne) tarife, smanjenjem mjesečne angažirane snage (važno kod kupaca s priključnom snagom iznad 20 kW) te pružanjem rezerve operatoru sustava i eksplicitnim sudjelovanjem u uravnoteženju sustava.
Možemo li dostići cilj?
No postavlja se pitanje je li doista Zeleni plan Europe izvediv? Pandžić kaže da gotovo da je. Ipak, da bi se to postiglo smatra kako je potrebno raditi na tri konkretna cilja.
“Teško je očekivati da nećemo izlučiti baš niti jedan gram štetnih plinova 2050. godine, ali golema količina javnog i privatnog novca se ulaže u zelene tehnologije i samo je pitanje vremena kada ćemo dostići vrlo visoki postotak klimatske neutralnosti. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je raditi na barem tri konkretna cilja. Prvi je smanjenje štetnih plinova prilikom proizvodnje vjetroturbina, solarnih panela i prateće opreme.
Naime, iako vjetroelektrane i solarne elektrane ne luče stakleničke plinove prilikom njihove eksploatacije, odnosno proizvodnje električne energije, staklenički plinovi se luče tijekom njihove proizvodnje (primjerice zagrijavanje kvarca u peći u procesu proizvodnje fotonaponskih panela). Drugo je napredak tehnologije koja se može koristiti za uravnoteženje sustava poput baterija (proizvodnja litij-ionskih baterija također nije klimatski neutralna) te naprednih kućanskih uređaja čijom se potrošnjom može upravljati, poput pametne rasvjete, klimatizacijskih uređaja, grijanja i slično. Koncept u kojem potrošači električne energije izravno sudjeluju u uravnoteženju slabo upravljive proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana i solarnih elektrana zove se odziv potrošnje. Naravno, odziv potrošnje ne smije imati negativan utjecaj na komfor krajnjih korisnika (u slučaju manjka električne energije u sustavu može se isključiti klimatizacijski uređaj u nekom kućanstvu, no ako je temperatura u sobi visoka, navedeno narušava komfor stanara, što je nedopustivo). Treći cilj je povećanje energetske učinkovitosti, odnosno općenito smanjenje potrošnje električne energije, što se postiže uređajima koji troše manje električne energije, boljom izolacijom u zgradarstvu, korištenjem otpadne topline i slično”, objasnio je.
Pandžić osobno smatra kako da sve tehnologije obnovljivih izvora koje su danas relevantne, od malih hidroelektrana, elektrana na biomasu i bioplin, do geotermalnih, vjetroelektrana i solarnih elektrana, imaju svoje mjesto u budućem energetskom miksu.
“Čak i vodik, koji se već desetljećima pokušava koristiti za pogon vozila i ne uspijeva napraviti značajniji komercijalni iskorak već dugi niz godina, ima svoje mjesto u europskom Zelenom planu, tako da svakako niti jednu tehnologiju ne bih odbacivao”, zaključuje.
Pozitivan društveni utjecaj
Izvršni urednik časopisa EGE, vodećeg domaćeg stručnog časopisa za područje energetike, obnovljivih izvora i zaštite okoliša, dipl. ing. Boris Labudović, na samom početku razgovora kazao nam je kako obnovljivi izvori energije imaju izrazito pozitivan utjecaj na društvo.
“Kao prvo, za razliku od fosilnih goriva (ugljena, nafte i prirodnog plina) u proizvodnji električne i toplinske energije oni značajno manje izravno onečišćuju okoliš štetnim emisijama (stakleničkih plinova, ali i drugih štetnih tvari). To posredno utječe na društvo time što se djeluje na ublažavanje klimatskih promjena. Kao drugo, zahvaljujući sve većim zahtjevima za njihovo korištenje, u njihov razvoj i istraživanje uložena su golema sredstva, što je imalo veliki utjecaj na tehnički, tehnološki, društveni i ekonomski razvoj. Tako su otvorena nova radna mjesta, stvoreni posve novi poslovi i zanimanja, osnovani novi obrazovni programi, otvorene nove mogućnosti za stvaranje prihoda itd. Dakle, time se izravno djeluje na društvo”, započeo je Labudović.
Zeleni plan Europske komisije u konačnici će, smatra, biti izveden.
“EK je ‘politika’, a za promjenu paradigme kao što je energetska, nužna je politika. Bez toga jednostavno neće ići. Politika s jedne strane znači ‘batinu’ (npr. zabrana daljnje gradnje i pogona termoelektrana na ugljen, zabrana vožnje vozilima s dizelskim motorima itd.), a s druge ‘mrkvu’ (npr. poticaji za obnovljive izvore, kompenzacije vlasnicima elektrana na ugljen, otpremnine i drugi programi zbrinjavanja otpuštenih rudara, poticaji za nabavu električnih vozila itd.)“, objasnio nam je naš sugovornik.
To se danas najučinkovitije radi kroz cijenu CO2, koja je sve veća, te EU ETS sustav trgovanja emisijama i s druge strane kroz predviđene poticaje za ostvarenje Zelenog plana.
Zaključno, primjenom obnovljive energije izravno se smanjuje onečišćenje okoliša, točnije, smanjuju se izravne štetne emisije u okoliš pri proizvodnji električne i toplinske energije, a i kada je o ekonomiji riječ, stvoreni su novi poslovi, nova zanimanja, novi proizvodi i usluge i nove tržišne prilike, govori Labudović.
Ekonomski utjecaj
Slavica Robić, zamjenica predsjedavajuće ENGAGER mreže za borbu protiv energetskog siromaštva, smatra kako obnovljivi izvori energije nude brojne koristi za društvo kao cjelinu.
“Osim jasno prepoznatog pozitivnog utjecaja na klimu i okoliš, obnovljivi izvori energije, posebice oni mali, u pravilu su dostupni lokalno. Izravne koristi za pojedince, koji npr. postave fotonaponsku elektranu na svoj krov ili pak koji uživaju u manjem lokalnom zagađenju odmicanjem od klasičnih energenata (npr. loživog ulja)”, objašnjava.
Robić kaže kako lokalna dostupnost izvora energije znači mogućnost stvaranja novih radnih mjesta u zajednici, a baš se zato Strategije niskougljičnog razvoja RH protežu kroz mnogobrojne sektore gospodarstva i djelatnosti te je UNDP u svojoj studiji izračunao da se do 2050. u Hrvatskoj može otvoriti čak 80.000 zelenih radnih mjesta.
U današnje vrijeme, smatra, kako je takav zeleni razvoj jedini mogući smjer koji se može nazivati razvojem.
“U doba globalne krize prouzročene COVID-19 pandemijom i klimatskim promjenama, nema drugog smjera oporavka od krize ili razvoja od onog “zelenog”. Svako ulaganje u zastarjele tehnologije ili u onečišćivače nije razvoj, već izvor dodatnih poticaja za produbljivanje krize”, komentirala nam je Robić.
Naravno, potrebno je vrijeme, dugoročno stabilna politika, niz kompromisa različitih dionika i međusektorske suradnje da se ostvari zacrtani Zeleni plan, te se to postupno ostvaruje kroz energetsku tranziciju u kojoj se danas nalazimo.
Zahvaljujući Pariškom sporazumu, globalna nastojanja usmjerena su na smanjenje emisije stakleničkih plinova, čiji je cilj zadržavanje rasta prosječne temperature na Zemlji ispod 2 °C, po mogućnosti i ispod 1,5 °C.
Dok Europska unija (EU) ima i želi zadržati vodeću ulogu u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena te kako bi to bilo moguće, nužne su temeljite promjene unutar energetskog sektora koje moraju biti brze, dobro osmišljene te usmjerene k čišćoj i održivoj budućnosti s manje ugljika koje će naposljetku utjecati ne samo na okoliš, što je primarni cilj, već trajno oblikovati ekonomiju i društvo.
Sadržaj nastao u suradnji s partnerom HEP prema najvišim uredničkim standardima Net.hr-a.
