Miroslav Škoro u utorak je podnio ostavku na dužnost predsjednika Domovinskog pokreta, stranke koju je osnovao u veljači prošle godine i koja je, u nešto više od godinu dana, postala relevantna politička snaga u državi.
Koji su uzroci ostavke Škoro ne otkriva već samo navodi osobne razloge.
U zadnjih nešto manje od dvije godine Škoro je prošao intenzivan politički put u kojem je zabilježio zapažene rezultate, te bio nadomak tome da postane odlučujući faktor u državnoj politici. No, svaki put bi mu to 'za dlaku' promaklo.
Na posljednjim lokalnim izborima Škoro je ušao u finale izbora za gradonačelnika Zagreba, međutim, u drugom krugu je s 34 posto osvojenih glasova birača izgubio od Tomislava Tomaševića.
To je bio njegov treći neuspjeh u manje od dvije godine.
I nakon parlamentarnih izbora u srpnju 2020., na kojima je tvrdio da će osvojiti većinu u Saboru i biti u poziciji formirati većinu, okupljeni oko Škore osvojili su ozbiljan rezultat od 16 mandata, ali nedovoljan za prikupljanje većine.
Naknadno su se od Domovinskog pokreta odvojili Hrvatski suverenisti sa svoja četiri mandata, a poslije su Škoru napustili i Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan koji su postali nezavisni zastupnici čime je DP 'spao' na 10 saborskih mandata.
Tim izborima prethodili su izbori za predsjednika RH krajem 2019. na kojima je Škoro osvojio 24,4 posto glasova te mu je s takvim rezultatom 'za dlaku' izmaknuo drugi krug u koji su ušli Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović.
Podsjetimo, Škoro je od siječnja do studenoga 2008. bio i zastupnik HDZ-a u 6. sazivu Hrvatskog sabora, no tada je, za manje od godinu dana, izašao iz Sabora, dao neopozivu ostavku i kazao da napušta aktivnu politiku razočaran činjenicom da se svi političari u Hrvatskoj generalno prikazuju kao lopovi.
