arti-201004020639006Komunikacija s nezadovoljnim masama nikad nije bila jača strana bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, kojemu unatoč tome nije trebalo puno da pokori sektor za koji je bio zadužen, ali s Podravkom i, mnogo važnije, s podravkašima nikada nje raskinuo vezu. Svaki je slobodan trenutak provodio u Koprivnici, često ga se viđalo s lokalnim moćnicima i poslovnjacima s kojima je dijelom u kumskim vezama, piše Večernji list.

Osim Koprivnici, Polančec je pomagao i rodnom Đelekovcu. Ljubav prema rodnom kraju i nogometu rezultirala je istragom o nabavi reflektora za lokalno nogometno igralište. Pomalo je gradio kultni status u svom selu, u Koprivnici i Podravini. I danas su rijetki sugovornici u tom kraju koji su spremni javno nešto negativno izgovoriti o Polančecu.

Od 2005. do 2009. godine na horizontu nije bilo problema za Damira Polančeca. Ipak, nije sve bilo idealno. U njegovoj stranici Hrvatskoj demokratskoj zajednici nikada ga nisu do kraja prihvatili, nikada nije uživao apsolutno povjerenje stranačkih magova. I kad je imenovan članom Predsjedništva, bila je to odluka Ive Sanadera, a ne stranke. Dijelu stranke smetalo je naglo penjanje Polančeca na stranačkoj ljestvici dok ''oni koji godinama rade za HDZ ostaju po strani''.

I ovoga tjedna, kad su ga se de facto odrekli jer je naštetio ugledu stranke, a protiv njega nije podignuta optužnica, pokazali su da nije bitan. Istodobno, u redovima HDZ-a ostaje Berislav Rončević kojemu se već sudi da je državni proračun olakšao za deset milijuna kuna.

Njegov klan u HDZ-u je bio isključivo Sanader. Samo Sanader, ne i njegova klika. Sanader je bio i više nego dovoljno zaleđe, ali nakon njegova odlaska Polančec je ostao na vjetrometini. Još neko vrijeme Sanader ga je uspijevao zaštititi, ali otkako je 4. siječnja izbačen iz stranke, i to je malo zaštite nestalo. Doduše, i prije toga Polančeca su, više zbog stranke nego zbog osobe, prigrlili dežurni zaštitari svega što je stranačko koji su prilično mlitavo i mlohavo branili HDZ-ovca kojega zli mediji i oporba napadaju.

Zaštitu je Polančec vratio uslugama: kad su se, nekoliko mjeseci nakon Sanaderova bijega na pučinu, ministri žalili da ih bivši šef maltretira pozivima, Polančec je šutio i vjerojatno slušao savjete čovjeka kojemu jedinome može zahvaliti na karijeri u visokoj politici. I kad su mediji iz dana u dan objavljivali sumnjive poslove za koje je Polančec, ako već u njima nije izravno sudjelovao, morao znati, jednu podršku u stranci pružao mu je Sanader.

Međutim, odnos Sanadera i Polančeca nikada nije bio ni prijateljski ni idealan. Sanader je uvijek bio šef, a Polančec uvijek poslušan pobočnik za gospodarstvo. Bilo je dobro samo kad je sve bilo onako kako je Sanader zamislio.

arti-201004010763006Kad je u premijersku fotelju zasjela Jadranka Kosor, Polančec je nekoliko sekundi mogao normalno disati. A onda je, brujali su kuloari, intenzivirao svoju vječnu netrpeljivost s Ivanom Šukerom.

Taj odnos uvijek je bio toplo-hladan, ali korektan. Doduše, neslužbenih proboja informacija nije nedostajalo. A kad je trebalo, bili su najbolji prijatelji, i to prema naredbi bivšeg premijera piše Večernji list.

arti-201004020070006