Kako se 2024. godina bliži kraju, prisjećamo se važnih figura koje su nas napustile tijekom godine, a svojim su radom ostavile neizbrisiv trag u političkoj, kulturnoj i društvenoj povijesti Hrvatske. Neki od njih bili su ključni politički akteri, drugi pak umjetnici koji su oblikovali hrvatsku kulturnu scenu, a svi su svojim životima i djelima zaslužili poštovanje. Od političara koji su oblikovali modernu Hrvatsku do umjetnika čiji su radovi postali simboli hrvatske likovne baštine, ove godine oprostili smo se od brojnih velikana. Ujedno, godini se pridružuju i mnogi drugi, čiji su životni putovi bili posvećeni službi društvu, obrazovanju, zdravstvu, medijima i umjetnosti.
Josip Manolić
Premda su mnogi sumnjali da će se to ikada zaista i dogoditi - u travnju ove godine umro je Josip Joža Manolić. Nadživio je mnoge, a doživio je 104. i ušao u povijest kao lice koje nitko u Hrvatskoj ne pamti mlado. Obavještajac, političar, predsjednik Vlade i Sabora, jedan od osnivača HDZ-a. Pripadao je generaciji političara koji su imali važne uloge u oblikovanju novije hrvatske povijesti u dugom, turbulentnom razdoblju. Za jedne partizan, komunistički likvidator i šef zloglasne OZNA-e. Za druge borac za demokraciju i jedan od utemeljitelja moderne Hrvatske.
Bivši političar Josip Manolić u šetnji Gajevom u Zagrebu 2010. godine.
Zadnjih deset godina Manolić je postao poznat široj javnosti kao jedan od najpoznatijih umirovljenika o kojem su skrojeni brojni internetski memeovi vezani uz njegove godine. Postao je slavni lik Facebook stranice 'Joža Manolić je nadživio'.
Budmir Lončar
Ugledni hrvatski i jugoslavenski diplomat Budimir Lončar preminuo je u rujnu u rodnom Preku na otoku Ugljanu. U poslijepodnevnim satima pronađen je mrtav u moru, nakon čega su očevici odmah pozvali hitnu pomoć i policiju. Imao je 100 godina.
U Drugom svjetskom ratu se pridružio partizanima, nakon rata radio u Zagrebu u Ministarstvu unutarnjih poslova. U Beogradu se školovao za diplomata. Obnašao je funkciju konzula i savjetnika jugoslavenske misije pri Ujedinjenim narodima u New Yorku, gdje je ostao do 1956. Službovao je kao jugoslavenski veleposlanik u Indoneziji, Zapadnoj Njemačkoj i SAD-u. Bio je posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije od kraja 1987. do prosinca 1991. godine.
Glavni tajnik UN-a Butros Butros-Gali imenovao ga je 1993. posebnim izaslanikom organizacije za Pokret nesvrstanih. Radio je kao savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika, Stjepana Mesića od 2000. do 2010. godine, i Ive Josipovića od 2010. do 2015.
Fred Matić
Hrvatski političar i bivši ministar branitelja, Predrag Fred Matić, preminuo je u petak, 23. kolovoza, u Zagrebu u 63. godini života, nakon kratke i teške bolesti izazvane komplikacijama vezanim za žuč. Matić, član SDP-a, bivši ministar branitelja, dugogodišnji europarlamentarac, ostavio je dubok trag u političkom i društvenom životu Hrvatske.
25.09.2018., Zagreb - Clan Predsjednistva SDP-a i saborski zastupnik Predrag Fred Matic.
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Rođen 2. lipnja 1962. godine u Požegi, Matić je tijekom Domovinskog rata aktivno sudjelovao u obrani Hrvatske, pridruživši se braniteljima Vukovara na Trpinjskoj cesti. Nakon rata bio je zatočen u tri srpska logora, gdje je pretrpio teška mučenja i zlostavljanja. Iako suočen s neizmjernim patnjama, Matić je ostao vjeran svojoj borbi za slobodu Hrvatske.
Nakon ratnih godina, Matić je nastavio služiti domovini kroz različite političke i državne funkcije. Bio je šef Ureda općih poslova u Kabinetu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, glasnogovornik Kabineta, te savjetnik ministrice Jadranke Kosor. Svoj politički angažman nastavio je u Saboru, kao vanjski član Odbora za branitelje, a od 2010. godine bio je savjetnik predsjednika Ive Josipovića za pitanja branitelja.
Godine 2011. imenovan je ministrom branitelja, funkciju koju je obnašao do 2016. godine. Matić je iza sebe ostavio snažnu političku ostavštinu.
Ante Ćorušić
Šef najveće hrvatske bolnice iznenadno je preminuo u listopadu. Ante Čorušić (66) pao je s drugog kata upravne zgrade na Rebru s visine od osam metara. Vijest o nenadanoj smrti utjecajnog HDZ-ova ravnatelja kojeg su mnogi zvali i ministar iz sjene i koji je, unatoč kontroverzama koje su ga pratile, ostajao na mjestu najveće hrvatske bolnice, šokirala je sve.
Čorušić je po struci bio ginekolog i jedan od najmoćnijih ljudi hrvatskog zdravstva.
Član HDZ-a postao je 1989., a u stranku se učlanio u Zaprešiću, u kojem je tada živio. U svibnju 1991. privremeno prekida specijalizaciju da bi se kao liječnik dragovoljac pridružio Glavnom stožeru saniteta, a potom u postrojbe hrvatske policije i tadašnjeg Zbora narodne garde. Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Vinkovaca i Osijeka do Pakraca, Lipika i Garešnice. Nakon što je Hrvatska priznata, u rujnu 1992. je demobiliziran, a potom je položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstetricije. Potom je tijekom 1994. kao dragovoljac otišao u Bosnu i Hercegovinu.
Funkciju ravnatelja KBC Zagreba obnašao je od 2016. do svoje smrti, a uz njegovo djelovanje vezale su se mnoge kontroverze. Pokopan je na Lovreču u obiteljskoj grobnici.
Ivan Zvonimir Čičak
Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema, 6.11. preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, politički disident i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. Rođen u Zagrebu 10. kolovoza 1947. Tijekom studija filozofije i književnosti na Zagrebačkom sveučilištu 1970. godine, postao je student prorektor, a ubrzo nakon toga aktivno se uključio u studentski pokret. Nakon događaja u Karađorđevu 1971. godine, bio je uhićen i osuđen na trogodišnju kaznu zatvora koju je izdržao u Lepoglavi.
Godine 1993. osniva Hrvatski helsinški odbor i postaje njegov prvi predsjednik. Aktivno se zalagao za ljudska prava i slobodu medija, a 1996. godine predvodio je prosvjed za Radio 101. Čičak je bio angažiran i u Novinarskom društvu, gdje je obnašao različite dužnosti, uključujući predsjedanje komisijom za međunarodne odnose.
Za svoj rad, Čičak je višestruko nagrađivan. 1982. godine dobio je nagradu Stefanel, a 1998. godine Feral Tribune zajedno s njim primio nagradu Bruno Kreisky za zaštitu ljudskih prava. 1999. godine, Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" dodijelilo mu je nagradu Sveti Sava. U prosincu 2021. godine, predsjednik Zoran Milanović odlikovao ga je Veleredom kralja Dmitra Zvonimira za izuzetan doprinos neovisnosti Republike Hrvatske.
Ševko Omerbašić
Nakon kratke bolesti, 31. listopada preminuo je bivši zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić (79), čiji je doprinos razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj neizbrisiv. Islamska zajednica u Hrvatskoj istaknula je njegovu ulogu kao vođe, borca za prava i pravičnost, te neumornog pomagača potrebitima.
Rođen 1945. godine u Bosni i Hercegovini, Omerbašić je školovao u Gazi Husrev-begovoj medresi, a kasnije studirao u Libiji. Od 1975. godine radio je u Zagrebu, gdje je obnašao dužnosti glavnog imama, muftije i prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Posebno je bio zaslužan za izgradnju Zagrebačke džamije.
Njegov doprinos bio je ključan i u priznanju Republike Hrvatske nakon osamostaljenja, a za vrijeme rata, bio je aktivan u zbrinjavanju izbjeglica i dostavljanju humanitarne pomoći. Za svoj rad primio je državno odlikovanje.
Katica Ivanišević
Profesor emeritus Katica Ivanišević, bivša rektorica Sveučilišta u Rijeci, preminula je u srpnju u 89. godini života. Bila je pionirka u hrvatskom obrazovanju, kao prva žena rektorica u povijesti Hrvatske. Osim toga, od 1993. do 2001. godine bila je prva žena predsjednica Županijskog doma Sabora.
Ivanišević je titulu redovitog profesora stekla 1997. godine, a 2004. je dobila počasno zvanje profesora emeritusa. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci obnašala je značajne dužnosti, uključujući prodekanicu, predstojnicu Filološkog odjela i dekanicu, a dva puta je bila i prorektorica Sveučilišta.
U svojoj političkoj karijeri bila je saborska zastupnica HDZ-a i potpredsjednica Izvršnog odbora Nacionalne grupe Sabora pri interparlamentarnoj uniji. Također, bila je članica saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i stalna članica Predsjedničkog vijeća, savjetodavnog tijela predsjednika RH.
Ivanišević je autorica četiri knjige, urednica triju knjiga, te autorica više od 40 znanstvenih radova i mnogobrojnih priloga.
Veljko Bulajić
Veljko Bulajić, jedan od najvećih filmskih redatelja s naših prostora, preminuo je u travnju u 97. godini. Bio je ključna figura jugoslavenske i hrvatske kinematografije, najpoznatiji po kultnom filmu „Bitka na Neretvi“, nominiranom za Oscara, za koji je plakat naslikao Pablo Picasso.
Veljko Bulajić
Bulajić je rođen 22. ožujka 1928. godine u Vilusima, između Trebinja i Nikšića, a s obitelji je živio u Sarajevu. 1941. godine pridružio se partizanima, a nakon završene srednje škole u Sarajevu preselio je u Zagreb, gdje se posvetio kinematografiji. U Rimu je diplomirao filmsku režiju 1959. godine, a tijekom boravka u Italiji asistirao je velikim redateljima poput Federica Fellinija i Vittoria De Sice.
Bulajić je karijeru započeo kratkim filmovima, a prvi dugometražni film „Vlak bez voznog reda“ (1959.) donio mu je Zlatne arene u Puli. Sljedeći filmovi, „Rat“ (1960.) i „Uzavreli grad“ (1961.), također su osvajali nagrade. Njegovi filmovi, poput „Kozare“, „Atentata u Sarajevu“ i „Bitke na Neretvi“, postali su među najgledanijima, a osvojio je brojne međunarodne nagrade, uključujući Zlatnog Lava u Veneciji, Zlatnu nimfu u Monte Carlu i nagradu za režiju u San Sebastijanu. "Bitka na Neretvi" bila je nominirana za Oscara.
Ljubo Jelčić
Voditelj, spiker i glumac Ljubo Jelčić preminuo je u kolovozu u 95. godini.
Jelčić je bio voditelj prve emisije tadašnje Televizije Zagreb - izravnog prijenosa otvorenja Zagrebačkoga velesajma 1956. godine, a vodio je i brojne radijske i televizijske emisije, među kojima su Emisija za pomorce, Filmski mozaik, Muzika i mi, Jadranski susreti, TV magazin, Muzikorama te Velesajamski TV biro.
Bio je jedan od najpopularnijih televizijskih osoba 70-ih godina prošlog stoljeća, dobitnik brojnih nagrada. Vodio je i brojne javne priredbe, koncerte i festivale te prvu radijsku Ponoćnu aukciju slika u Esplanadi, nagrađenu međunarodnim priznanjem Ondas 1968. godine. Od 1972. do 1991. bio je šef spikerske službe, a godinu dana poslije odlazi u mirovinu.
Još kao apsolvent glumačke akademije i student povijesti umjetnosti nastupao je u karlovačkome Narodnom kazalištu, a na audiciji za radijskoga spikera pobijedio je 700 drugih kandidata.
Petar Krelja
Petar Krelja, jedan od najvažnijih hrvatskih filmskih redatelja, dokumentarista i kritičara, preminuo je u rujnu u 85. godini života nakon duge bolesti. Rođen 24. lipnja 1940. godine u Štipu, Makedonija, Krelja je diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i počeo se baviti filmom krajem šezdesetih. Režirao je gotovo 300 filmova i TV emisija, a bio je i filmski urednik na Hrvatskom radiju.
Krelja je bio pripadnik kritičarskog i redateljskog naraštaja tzv. "hičkokovaca". Njegov opus, koji obuhvaća i dokumentarne i igrane filmove, bio je specifičan zbog svog fokusiranja na svakodnevne drame, društvene fenomene i interakcije s ljudima. Autor je filmova kao što su "Coprnice" (1971.), "Povratak" (1975.) i "Na sporednom kolosijeku" (1992.), koji su ostavili trajan utjecaj na domaću filmsku umjetnost. Krelja se bavio temama djece, društvenih pitanja, te tijekom Domovinskog rata temama ratnih prognanika.
Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo, te Nagrade "Zlatni Oktavijan" za životno djelo na 27. Danima hrvatskog filma 2018. godine.
Munir Vejzović
Munir Vejzović, poznati slikar, kipar i grafičar, preminuo je 1. listopada u 80. godini života u Zagrebu, nakon gotovo pola stoljeća djelovanja na hrvatskoj likovnoj sceni. Njegov opus, započet u sedamdesetima, obuhvaća različite tehnike i medije, uključujući bakropis, mezzotintu, pastelu i gvaš, a bio je vrhunski kolorist i grafičar.
Poznat je po ciklusima koji uključuju aktove, mitološke prizore, cvjetne motive, no najviše se proslavio gradskim vedutama Zagreba, posebno Zrinjevca i Cvjetnoga trga. Umjetnik koji je izvukao ljepotu iz tipičnih zagrebačkih motiva, Vejzović je obogatio svoj opus i postao popularan među publikom.
Kiparstvo je također značajan dio njegovog opusa, a kritika ga visoko vrednuje zbog ekspresivnih skulptura izrađenih od gipsa, drva i bronce, poput „Judite“ (2000). Vejzović je bio postmodernistički umjetnik koji je reinterpretirao stare majstore, a biblijski motivi, poput „Pietà“ (1989) i „Vukovarski triptih“ (1991), zauzimaju posebno mjesto u njegovoj karijeri.
Rođen 1945. u Doboju, Vejzović je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine, a izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, osvojivši mnoge nagrade.
Pogleajte video: Tko je bio Josip Manolić: Svi grijesi i vrline kontroverznog političara
