Posljednjih nekoliko dana otkrivene su brojne dubioze u imovinskoj kartici ministra zdravstva Milana Kujundžića, između ostalog doznalo se kako su ministar i supruga svoju kuću u Markuševcu jeftino kupili iz likvidacijske mase tvrtke u vlasništvu supruge. Tvrdio je da prije likvidacije firma "nije imala ni kune duga", no bivši poslovni partner para Kujundžić, Ante Komljenović, tvrdi da su njemu ostali dužni gotovo milijun kuna, piše Poslovni dnevnik.
Komljenović je vlasnik građevinske tvtke Tehnoagria, koja je u međuvremenu također obrisana iz sudskog registra. Kujunžić je Poslovnom dnevniku ispričao kako mu Kujundžići nisu do kraja isplatili novac za gradnju četiriju zgrada u zagrebačkom naselju Sveta Klara.
Podsjetimo, ministar je na press konferenciji na kojoj je komentirao aferu spominjao "tri ili četoiri male zgradice", koje ipak nisu to što je rekao - radi se o pet zgrada, u svakoj se nalazi po sedam stanova pa ih je tako ukupno sagrađeno 35. Četiri je zgrade s 28 stanova sagradio Komljenović. On već godinama pokušava naplatiti svoj rad na tom projektu, no bez uspjeha, kaže.
'Poslove sam dogovarao s Milanom'
Za građevinske radove mu je ostala dužna tvrtka 'Zidni vrt' u vlasništvu Tatjane Kujundžić, tvrdi. No, Komljenović sam naglašava kako je on "većinu tih poslova dogovarao s Milanom", prenosi Poslovni dnevnik. Kako bi dokazao tu tvrdnju priložio je i svoju fakturu iz 2008. na 1.113.250 kuna koju su Kujundžići proveli kroz poslovne knjige, no iz nepoznatog razloga platili su mu tek 200.759 kuna PDV-a. Preostalih 912.500 kuna duga nisu mu platili.
Ministar i Komljenović upoznali su se kada je Komljenović dobio posao gradnje vile Kujundžićevih na Markuševcu. Dobio ga je kao najbolji ponuditelj.
"Na tom smo se poslu sprijateljili i ja sam Milanu predložio da uđemo u zajednički projekt izgradnje pet urbanih vila u Svetoj Klari. Našao sam zemljište od oko 2500 kvadrata u vlasništvu Antuna Bosnara, ali nisam imao novaca pa je Kujundžić uskočio podigavši kredit na 400.000 eura kod Nava banke. Zidni vrt je trebao riješiti dokumentaciju, a ja izvesti radove. Tada smo se dogovorili da po završetku posla zajedničku dobit dijelimo popola. Sklopili smo ortački ugovor, Kujundžić je novcem od kredita kupio tu zemlju, no kao vlasnika upisao je samo Zidni vrt, iako smo u svemu trebali biti ravnopravni partner.
Tada mi je tvrdio kako to nije bitno, jer da ćemo na kraju podijeliti svu dobit", ispričao je.
Kujundžić mu je nakon nekog vremena predložio izmjenu ortačkog ugovora tako da bi on dobio tri zgrade, a Kujundžić dvije. Na to je Komljenović pristao. Objavljen je zajednički oglas za prodaju stanova gdje se kao kontakt navodi Komljenovićev broj mobitela.
Kujundžić, koji je financirao većinu projekta, utvrdio je kako su radovi prespori te je Komljenoviću sugerirao da umjesto partnera bude sveden na izvođača radova. I na to je Komljenović pristao, uz zahtjev da mu Kujundžić kao protuuslugu za građevinske radove preda jednu zgradu plus 990.000 kuna.
Tvrdi da je pristao na ministrov reket
"Kujundžići su odbili potpisati mi tabularnu izjavu, unatoč našem predugovoru iz ožujka 2008. i unatoč izjavi o prijeboju kojim u ime potraživanja za građevinske radove dobijem vlasništvo nad parcelom na kojoj je moja zgrada. Godinama sam čekao taj potpis, kupci su me stalno zvali i ispitivali što je sa stanom koji su zakaparili. Umjesto da potpišu, Kujundžić je tvrdio da ja njima dugujem i počeo me reketariti. Prvo je tražio 300.000 eura, pa je iznos smanjio na 200.000, a onda na 50.000 eura, ali ja nisam pristao na taj njegov reket. Paralelno je Kujundžić nazivao kupce i nudio im da njemu plate te stanove, on će im dati tabularnu izjavu, a meni će dati onoliko koliko smatra da moram dobiti. Kako mi ne bi platio izmislio je da radovi nisu izvršeni sukladno dogovoru, no nikad me nije pozvao da otklonim navodne nedostatke", ispričao je.
Kupcima je zbog problema s unosom morao spustiti cijenu stanova pa je, kaže, jedva uspio pokriti svoje troškove. U međuvremenu je pala i cijena stanova na Svetoj Klari, stigla je kriza u građevini te je Komljenovićeva tvrtka propala.
Priča se trebala raspetljati na nekoliko sudskih sporova, no oni su obustavljeni nakon što su 2015. obje tvrtke izbrisane iz sudskog registra te su spisi postali javni.
U jednom spisu stoji da je jedan od upaca stanova Komljenovića 2013. kazneno prijavio, no prijava je u rujnu 2019. odbačena. Pokazalo se da ga je pustio u posjed i nije imao prijevarnu namjenu.
Raskinut ortački ugovor
Komljenović je na suđenju izjavio da je "Zidni vrt jednostrano raskinuo ortački ugovor s njegovom tvrtkom”, te da je dogovoreno da se na ime duga njemu prenese vlasništvo zemljišta nad njegovom zgradom, međutim “tabularna isprava nije predana... Ja smatram da je Kujundžićima od početka bila namjera mene prevariti. Imali smo gentlemenski dogovor u omjeru 50:50 posto a koji je on potom predugovorom koji je sam sačinio izmijenio. Originalni dogovor je bio i to da će tri parcele glasiti na Zidni vrt, dvije na Tehnoagriju, ali ni toga se nije pridržavao već je bez moga znanja otišao vlasniku i sve parcele kupio na Zidni vrt. Ja sam tada jedino mogao potpisivati ono što mi je predlagao", rekao je Komljenović u prosincu 2016. na Općinskom sudu u Zagrebu.
Tijekom istog postupka supruga ministra rekla je da Komljenoviću nije dala tabularnu izjavu jer nije ispunio svoje obveze te tvrdi da joj je ostao dužan 220.000 kuna, koliko iznosi navoda razlika radova i onoga što je ona uložila u gradnju, piše Poslovni.
U službenoj policijskoj zabilješci iz srpnja 2013., Tatjana Kujundžić priznaje da je prvi dogovor s Komljenovićem o ortaštvu bio u omjeru pola -pola.