I prvi dani života s eurom potvrdili su da nema tog europodručja i schengenskog prostora, da nema te dublje integracije u Europu koja će promijeniti nas ili našu političku i gospodarsku zbilju. Svi koji su mogli i nakon uvođenja eura očekivano su nastavili podizati cijene roba i usluga, a vlada premijera Andreja Plenkovića ponovno je uhvaćena u lažnim obećanjima, površno obavljenom poslu i kukavičluku.
Plenković je obećavao da zbog uvođenja eura neće biti poskupljenja, ali teško je povjerovati kako je zbilja tako i mislio. Naravno da je obećavao da će s eurom poteći med i mlijeko, jer nitko ne bi bio tako lud da narodu kaže da će mu biti gore kad mu se uvede euro. Da je priznao kako i sam očekuje poskupljenja, morao bi odavno nešto poduzeti, morao bi se zamjeriti ključnim akterima naše trgovačko-uslužne ekonomije i kontinuirano im slati sve one inspekcije kojima im sad skupa s ministrom Davorom Filipovićem tako nonšalantno prijeti.
Na stranu to što bi inspekcije trebale djelovati samostalno i neovisno ‒ to ionako više nitko ne očekuje ‒ ali Plenković prijeti praznom puškom jer famozni vladin „obvezujući zaključak“ nema nikakvih obvezujućih rokova niti obvezujućih zakonskih sankcija. Oni koji su podigli cijene imaju ih vratiti na stanje od 31. prosinca prošle godine. Dokad? Ne zna se.
Tko će to utvrditi?
Zakonsko ograničenje poskupljenja pri uvođenju eura važi za one koji to čine „neopravdano“. Tko će i temeljem čega utvrditi da je neko poskupljenje neopravdano? Ministar Filipović tvrdi da nikom „od prošlog vikenda“ nisu rasli ulazni troškovi i to je posve netočno jer je baš vlada poduzetnicima i obrtnicima podigla troškove poslovanja i to povećanjem osnovice minimalne plaće s 1. siječnja, a obrtnici upozoravaju i da je porasla osnovica za obračun doprinosa za obavezna osiguranja. Sve to znači nove i važne veće troškove poduzetnicima i obrtnicima. Je li u tržišnoj ekonomiji neopravdano povisiti cijenu robe ili usluge pri povećanim troškovima poslovanja? Ili se taj trošak treba šutke podmiriti kako bi se Plenković mogao hvaliti povijesnim uspjesima bez mane?
I zašto trgovci moraju vratiti cijene baš na stanje 31. prosinca, zašto ne 1. studenog ili 31. kolovoza? Cijene u Hrvatskoj kontinuirano divljaju od trenutka kad se znalo da je uvođenje eura neizbježno, a na jesen smo dosegnuli rekordne cijene osnovnih životnih namirnica, lijekova, režija, higijenskih potrepština, prijevoza,... Bankarske su naknade u 2022. dosegnule rekordne visine i rastu i dalje. Nitko tko bi tome mogao stati na kraj ni da bi trepnuo.
Da, s inflacijom se nakon pandemije koronavirusa i zbog rata u Ukrajini suočio čitav svijet, ali malo gdje je ona tako pomahnitala kao kod nas. Plenkoviću i njegovoj vladi nije bilo ni na kraj pameti provjeravati jesu li sva ta poskupljenja „opravdana“. Proračun se fino punio PDV-om koji je donosio viši prihod zbog većih cijena, a oči su se javnosti mazale ograničenjem cijena i marže za devet namirnica te goriva. Svako je poskupljenje bilo opravdano sve dok nije „bacilo sjenu“ na Plenkovićev „strateški uspjeh“.
Lukav potez premijera
Nije tada bilo pohlepe, lopovluka, profitera koji love u mutnom i bogate se na račun naroda koji prave ludim. Zanimljivo je kako je baš epitete koji u javnosti prate djelovanje HDZ-a i Plenkovićeve vlade, premijer tako lukavo prilijepio pohlepnim poduzetnicima i obrtnicima.
"Svi koji se ne budu pridržavali zaključka morat će nadležnim državnim tijelima položiti račune!", grmio je u srijedu ministar Filipović i zaprijetio da će vlada poreznu, carinu i druge institucije koristiti
Kao alat u ratu protiv „profitera“, ako se ne urazume. Prijeti i ukidanjem subvencija za struju, ograničenjem cijena i marže za 100 proizvoda, pa čak i uvođenjem „drukčijih poreznih opterećenja“ i zaposjedanjem poslovnih prostora od strane Porezne uprave ili Državnog inspektorata. Želi se ostaviti dojam kako vlada u potpunosti kontrolira situaciju i kako nema ama baš ništa ni s posljednjim poskupljenjima ni s dugotrajnom divljom inflacijom. I sve to pod krinkom silne brige za standard građana.
Ako tako lako mogu vladati zaključcima, mimo zakona i ustava, i ako im je toliko stalo do naše dobrobiti, zašto sve te mjere već odavno nisu proveli? Zašto još ljetos ili jesenas nisu provjeravali opravdanost poskupljenja i tražili polaganje računa? I zašto, na kraju krajeva, ne bi zaključili da ovako više ne ide i da svi moramo osjetiti blagodati eura i Schengena, a ne ovisiti o tamo nekim lopovima i profiterima koji nas prave ludima, i zaštititi nas od tih i takvih zajamčenim minimalnim dohotkom za život u sreći i blagostanju?
Europske i svjetske procjene inflacije za 2023. godinu su takve da sve i da se cijene sad vrate na stanje 31. prosinca, one će i dalje biti previsoke za naš preniski standard i ništa neće zaustaviti njihov skori daljnji rast. S Plenkovićevim pucnjem u prazno ili bez njega.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
