Parkiranje bicikala, romobila i sličnih prijevoznih sredstava bit će na javnim površinama dozvoljeno samo na posebno označenim mjestima te će u protivnom biti uklonjeni, a ako ih vlasnici ne preuzmu u roku od 30 dana od dana uklanjanja, njihova sredstva za osobni prijevoz smatrat će se napuštenima, stoji u Prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu koja, između ostalog, stiže na sjednicu zagrebačke Gradske skupštine u ponedjeljak.
- 'Građani drugog reda': 'Kako propisno voziti po nepropisnoj infrastrukturi?'
- 'Bicikliste se kažnjava jer nemaju kuda voziti, a nitko ne kažnjava one koji su takvu infrastrukturu stvorili'
Dugoročno ulaganje u održive oblike kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu, donosi smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve, smanjenje emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da navedemo tek neke prednosti.
U Zagrebu, međutim, povećanje broja biciklista gradskim ocima zadaje samo probleme kojima nastoje doskočiti čudnovatim rješenjima. Iako prvi među njima, doduše deklarativno i u promotivne svrhe poželjno, nerijetko voli 'zajašiti' to popularno 'međunožno guralo', u njegovim vizijama pravo prvenstva imaju automobili i javne garaže. Ne čudi stoga da je nova mjera izazvala novo ogorčenje među građanima koji se pitaju zašto će opet oni plaćati prebacivanje tuđe odgovornosti na njihova pleća.
Zagreb i ove godine sudjeluje u Međunarodnom danu zimskog bicikliranja na posao. Inicijativu je podržao na biciklu podržao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je prevalio dionicu od vlastitog doma do Autobusnog kolodvora.
Bicikle vezane za ograde, stupove, drveće, prometne znakove … viđamo svakodnevno i mogu predstavljati opasnost te se uvođenju reda teško opirati. Ali na umu treba imati da iako će uvijek biti onih koji će svoje osobno prijevozno sredstvo parkirati na taj način, većina građana za njim poseže jer u gradu jednostavno nema dovoljno parkirališta.
U Zagrebu, naime, trenutačno postoji 161 lokacija na kojoj su
postavljena 904 stalaka za bicikle na kojima je moguće parkirati
preko 1.808 bicikala. Posebnih stalaka ili parkirališta
predviđenih za romobile, kojih je sve više, uopće nema, a
zahtjevi iz važećeg Pravilnika o kapacitetima biciklističkog
parkinga s obzirom na namjenu zgrada, broj i vrstu parkirališta
za bicikle uopće nisu ispunjeni.
Stoga je prije uvođenja predloženih mjera potrebno ispuniti te
zahtjeve jer postojeći kapaciteti ne ispunjavaju ni manji dio
potreba stanovništva koje koristi bicikl, za Vijesti.hr
upozoravaju iz Sindikata biciklista: ''Dio postavljenih stalaka
na javnim površinama su tzv. spirale koje ne ispunjavaju uvjete
Pravilnika koji propisuje da 'naprave za parkiranje trebaju biti
pričvršćene za tlo ili objekt u kojem se nalaze te omogućiti
sigurno i pristupačno vezivanje bicikla za okvir
bicikla'.''
Upozoravaju i da ''Prijedlog Odluke za izravnu posljedicu ima oštećivanje bicikala s dodatnom opremom (rezanje lokota) prilikom uklanjanja s javnih površina te, zbog nemogućnosti utvrđivanja povezanosti vlasnika i bicikla, odnosno vlasništva, otvara brojne prilike zloupotrebe i neovlaštenog preuzimanja bicikala iz prostora za pohranu bicikala i kao takav je neprihvatljiv''.
Problem parkinga za bicikle ionako je dio šireg problema
izostanka adekvatne biciklističke infrastrukture u Zagrebu, čiji
su ključni nedostaci nepovezanost biciklističke mreže, opasni
prijelazi preko križanja gdje nitko ne zna tko je u prednosti i
kako se biciklist mora ponašati, visoki rubnjaci i općenito
nasađivanje biciklističke infrastrukture na ionako preuski i
premali prostor pješačkog prometa.
U Sindikatu biciklista stoga predložene mjere vide kao ''još
jedan potez prebacivanja odgovornosti za nered na krajnje
korisnike - građane na biciklu umjesto na one koji su ga
stvorili, jednako kao u slučaju kažnjavanja biciklista za
prometovanje na nepropisnoj infrastrukturi, zbog čega je krajem
listopada prosvjedovalo više stotina građana''.
Udruga 'Sindikat biciklista' temeljem stalne interakcije putem društvenih mreža s brojnim pratiteljima i simpatizerima ustanovila je mikrolokacije na kojima postoji kronični nedostatak parkirališta u odnosu na realne potrebe. Iako su, kažu, o tome u više navrata obavještavali nadležne službe i dostavljali molbe za postavljanje stalaka, odgovora s druge strane nema: ''Također, više godina smo upućivali apele da se javni novac ne troši na nefunkcionalne spirale, no oni su tek djelomično urodili plodom jer se na brojnim atraktivnim lokacijama, ponajprije u središtu grada i dalje nalaze upravo takvi primjerci stalaka koji odvraćaju bicikliste od korištenja i jedan su od razloga što se za sigurno vezivanje bicikala radije koriste stupovi, ograde i prometni znakovi''.
Ne niječu kako se događa da bicikli vezani za stup od znaka strše
i ograničavaju prohodnost ionako preuske površine za kretanje
pješaka i biciklista, ali i upozoravaju: ''Pitanje je s kolikim
žarom i kakvim namjerama će se provoditi uklanjanje bicikala.
Hoće li rezati lokote i micati bicikle koji zaista smetaju ili će
uklanjati bicikle vezane za ogradu bivšeg javnog WC-a na Trgu
bana Jelačića - gdje je idealno mjesto, ne smetaju nikome, ali
postoji oznaka zabrane izrađena u kućnoj radinosti, čiji smisao
nikome nije jasan ili ogradama uz koje nikome ne smetaju, a
koriste se u nedostatku parkirališnih mjesta''.
''Provođenje ovakve mjere nad biciklima koji ne smetaju nikome
dok istodobno imamo čitave ulice na kojima su nogostupi zakrčeni
automobilima bilo bi zaista licemjerno'', zaključuju u Sindikatu
biciklista i pozivaju građane i građanke da sudjeluju
u javnom savjetovanju koje je otvoreno do 8. prosinca 2019.
U međuvremenu, valja podsjetiti i da smanjenje stupnja
motorizacije dovodi do ekonomskih benefita kao što je porast
cijena nekretnina te porast prometa u lokalima u pješačkim i
biciklističkim zonama dok je s druge strane održavanje
infrastrukture za automobile znatno skuplje od održavanja pa čak
i izgradnje infrastrukture za bicikle.
Naravno, potrebno je razvijati prometnu, a u sklopu nje i
biciklističku kulturu, no jasno je da budućnost leži u
razvoju održivih oblika kretanja što je uobičajen i
smislen put u većini europskih gradova. Za početak, dovoljno je
dopedalirati već samo do susjedstva i vidjeti primjere poput
Ljubljane ili Beča, koji se prema Copenhagenize Indexu, koji
ocjenjuje 115 gradova širom svijeta i prati
globalni napredak u gradskom biciklizmu, nalaze među 20
najboljih gradova za ljude i bicikle.
