Talijanski su se biskupi usuglasili da se promijeni tekst najstarije i najomiljenije kršćanske molitve - Oče naš. Riječ je o izrazu "ne uvedi nas u napast", oko kojega već duže vrijeme traju teološke polemike jer po mnogima nije Bog taj koji ljude uvodi u napast.
"Radi se o drugačijem, rekao bih izvornijem i autentičnijem tumačenju Oče naša. Ta odluka je samo osuvremenjavanje, odnosno pojašnjenje tih termina u katoličkoj molitvi", kaže Ivica Maštruko, bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici.
Promjena je krenula lani upravo od Pape koji se požalio da aktualni prijevod nije dobar i da se u Francuskoj već koristi sintagma "...ne dozvoli nam da padnemo u napast..."
"Pojašnjavao je kako je moguće to tako tumačiti da nas Bog ne može kušati, nego da nas zapravo sotona kuša i da je to molitva da nas Bog u napasti ne napusti, odnosno da ne dopusti da upadnemo u tu napast. I to je sasvim vjerojatno i moguće", kaže Anton Šuljić, teolog.
Novi prijevod Oče naša dio je prijevoda takozvanog misala na čemu se u Italiji radilo deset godina. A misal se, kako kaže predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, upravo prevodi i u nas.
"Sve biskupske konferencije su počele ili su pri kraju završetka prijevoda. A prijevod mise u kojem je i Oče naš sastavni dio kanona vjerojatno će biti modificiran, pa kad dođe na red, onda ćemo vam javiti", kaže Želimir Puljić, predsjednik HBK.
"Crkva u Hrvatskoj će to preuzeti odmah, tu nema nikakvog problema. Već i samom prijevodu na hrvatski jezik, jasno je da je Crkva u Hrvata spremna na to" kaže Maštruko.
Ako je suditi na uzorku vjernika na večernjoj misi u zagrebačkoj katedrali - promjena će i kod nas biti dobro došla.
"Mislim da sami sebe dovodimo u napast, ne dovodi nas Bog", kaže Martina i dodaje:
"Sigurna sam da Papina ideja ide u pozitivnom smjeru".
"Ako on tako kaže, onda da. Slušamo Papu. Vjerni smo mu", kaže Liljana.
"Ja bih ostala pri starom tekstu. Bez obzira što je to papina inicijativa? Bez obzira."
Inicijativa je za stručnjake još jedna potvrda kako Papa uspješno sagledava i promišlja probleme suvremenog čovjeka i svijeta.
Sva progresivnost se sastoji u tome da očima vjere čita čovjeka sadašnjice i približava mu, osobito u toj molitivi Očenaša, Boga kako oca, tatu, kao onog koji je tu stalno i s kojim treba razgovarati.
I ni u Hrvatskoj vjernike neće uvoditi u napast nego ih u njoj neće napuštati.
