'Pakiramo se i bježimo iz Libije u četvrtak!'

'Mi se nalazimo u pustinji. Rade se istraživanja. Nitko nas ne čuva službeno.

22.2.2011.
20:25
VOYO logo

Zaposlenik Geofizike smješten u kampu u libijskoj pustinji, 45 km od Zillaha, 800 km od Tripolija i Bengazija, ispričao je za Danas.hr kakva je situacija u kampu. Prema njegovim informacijama, poslan je čarter-let za radnike Vijadukta i Geotehnike, koji izvode građevinske radove nedaleko od Bengazija, a evakuira se po kriteriju koji su radnici bliže neredima. Očekuje se da će po ekipu Geofizike doći u četvrtak.

"Mi smo u pustinji i oko nas nema naoko ničega. Samo kamen i pijesak. Nisam gledao govor Moamera Gadafija. No, moglo bi biti svega jer su ljudi ekonomski izrazito podijeljeni", poručio je putem elektronske pošte. Pojasnio je da na tom području postoje dva kampa, kamp Geofizike (kontejneri) i kamp u kojem su smješteni radnici podizvođača (lokalna radna snaga) koji spavaju u šatorima. Sve u kampu pokreću agregati, a stanje u tom području je još uvijek mirno. Hrane i vode imaju za desetak dana (uz redukcije i duže).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako ste organizirali evakuaciju iz Libije? Na ovom projektu postoje dvije ekipe (dva kampa). Danas nam u kamp (radi lakše i brže evakuacije) dolazi ta druga ekipa, koja je bila u fazi formiranja kampa i nalazi se još dublje u pustinji, oko 80 km od grada. Prva ekipa sastoji se od 41 čovjeka (jedan iz Srbije). Druga ekipa ima oko 14, 15 ljudi (jedan iz BiH). S nama su i supervizori (Amerikanci), dakle još šestero ljudi. U Zillah je sinoć evakuirana treća ekipa koja je bila na području Marade i bliže Bengaziju, odnosno opasnosti. Navodno im je jučer opljačkan kamp. Oni su dobro i na sigurnom u Zillahu, ali nemaju dovoljno hrane, pa im je šaljemo. Trenutačno se skuplja oprema iz pustinje i vozi u kamp, a dio opreme se evakuira u Zillah (teška vozila). Dogovoreno je da opremu čuva podizvođač. Sve se radi po dogovoru i nema panike.

Što vam je najpotrebnije da biste se izvukli iz zemlje? Prema nama dostupnim informacijama, postoje tri plana evakuacije. Prvi je da avion iz Hrvatske sleti na jednu od dvije piste na naftnim poljima u blizini Zillaha. Nama treba oko sat i pol do bilo koje piste. Na pistu mogu slijetati i veliki avioni (mlažnjaci). Postoji hrvatska kompanija koja je prije nekoliko godina obavljala čarter na ovom području i sve joj je poznato. Druga je mogućnost da se prebacimo avionom lokalnog čarter-prijevoznika do Tripolija i dalje redovitom linijom za Beč, Frankfurt ili Rim. Najnesigurnija varijanta bila bi automobilima do Tripolija pa dalje avionom. Neki gradovi na tom putu vrlo su nesigurni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Potrebna je dozvola libijskih vlasti za svaki izvanredni let u Libiju.

Koliko ima mrtvih, po vašim informacijama? Govori se da je broj žrtava i do tri puta veći od onog koji se navodi u novinarskim izvještajima, a do nas je došla informacija da je poginulo 300 do 400 ljudi? Znači li to da ih je preko 1.000? Nisam vidio nikoga mrtvog. Domaći ljudi pričaju svašta. Oni koji imaju rodbinu u Bengaziju kažu da je strašno. Da su se vojska i policija povukli, te da vladaju otimačina, pljačka i bezvlađe.

Tko brine o vašoj sigurnosti, imate li privatno osiguranje? Je li vas nakon rezanja kablova koje je postavila Geofizika čuvala vojska? Mi se nalazimo u pustinji. Rade se istraživanja. Nitko nas ne čuva službeno. Neslužbeno smo pod zaštitom podizvođača, koji je viđenija osoba u Zillahu, i našeg permitmena, koji je izvukao ekipu iz Marade. To je tzv. neslužbena zaštita. Nema fizičke zaštite.

Opišite mi probleme koje ste imali, prvenstveno s pljačkašima. Čega, odnosno koga se najviše bojite? Pljačkaša nije bilo, a hoće li ih biti samo nebo zna. Postoji strah da nam opljačkaju zalihe hrane i vode. I oduzimanje vozila je opasno. Ipak, onda treba propješačiti 45 km kroz pustinju. Mi ovdje nismo naoružani. No, dok su s nama lokalni radnici trebalo bi biti sve u redu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pljačka namirnica mogla bi vam uvelike otežati stvari jer se ne možete pretjerano micati s mjesta, pa tako ni ići u nabavku. Što ćete napraviti ako ostanete bez hrane? Da, u pustinji se hrane deve, koze i ovce. Vlasnici tih životinja su iz Zillaha. Morali bismo ih kupovati. Naravno, pod uvjetom da ovdje ostanemo duže od 10 dana.

Koliko je vrijedna oprema koju ćete ostaviti za sobom ako ne bude načina da je prevezete? Točnih podataka o vrijednosti opreme nemam jer ne znam brojno stanje pojedinog dijela opreme. Ali, to su višemilijunski iznosi u dolarima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo