Iako nije utvrđen točan broj građana koji su u posljednjih nekoliko godina napustili Hrvatsku u potrazi za poslom, procjenjuje se da ih se samo u zemlje Europske unije tijekom 2013. i 2014. godine odselilo 50 tisuća. Podatak je to temeljen na izvješćima Europske komisije koja nisu pobrojala iseljenike u Australiju, Sjedinjene Države ili popularnu Kanadu. Za razliku od vremena komunističke Jugoslavije, demografski ugroženu Hrvatsku danas napuštaju visokoobrazovani ljudi koji u svojoj zemlji ne mogu dobiti posao ili jednostavno nemaju motivaciju raditi poslove za koje ne vjeruju da će im osigurati budućnost. Sve ih povezuje pesimizam, uvjerenje da neko bolje sutra u Hrvatskoj neće tako brzo svanuti, ali i ambicioznost.
Među brojnim mladima koji u najavi otvaranja njemačkih granica za hrvatsku ekonomsku emigraciju vide svoju priliku. Deutsche Welle donosi priče novinara Marka Nobila i Marijane, bankarice čije su ime promijenili za potrebe ovog članka, budući da nadređene na poslu još nije obavijestila o svojim namjerama.
Želi da se cijeni njen rad
Naime, tridesetdvogodišnja Marijana je diplomirala na Ekonomskom fakultetu i ima stalan posao s redovnim primanjima, što se u Hrvatskoj smatra pravom srećom. No, ona od života očekuje više pa je počela pakirati kofere. Pozicija na trenutnom poslu joj je, kaže, zancementirana i na njemu bi mogla dočekati mirovinu. Ali ona želi da netko cijeni njezin rad te priželjkuje poslovno okruženje koje će je stimulirati da ulaže u profesionalna znanja i kompetencije, što sada nije slučaj.
"Nije mi problem raditi koliko god treba, ali želim da se to vrednuje plaćom. Uz to, želim učiti i napredovati. Nisam postigla maksimum, s obzirom na znanje i iskustvo. Ne mogu reći da nazadujem, ali stojim na mjestu“, priča bankarica s budućom adresom u Frankfurtu: "Ovdje mi je posao dinamičan, svladala sam ga, ali mislim da mi se neće otvoriti nove i unosnije prilike. Imam dojam da bi to moglo funkcionirati dok imam elana, ali kada ga nestane, doći će faza nemarnosti i bit će mi svejedno.“
Marijana je uvjerena da bi u Hrvatskoj za nekoliko godina teško pronašla drugi posao koji će ju više zadovoljavati, a da je pri tome i uredno plaćen pa je spremna na drastične promjene. Razmišljala je i o otvaranju vlastitog biznisa, ali odustala je zbog velikih financijskih troškova i loše poduzetničke klime.
Ne boje se teškoga rada
Sportski novinar Marko Nobilo nakon ljeta planira krenuti put Berlina. Sa svojih 28 godina nakupio je gotovo desetljeće staža u nekoliko hrvatskih medija: "Radim posao koji želim raditi do kraja života. Ali kako je sustav posložen u Hrvatskoj, od njega mogu samo preživljavati. Želim da netko prepozna moje vještine i znanja i da ih vrednuje."
Marko, baš kao i Marijana, ne misli da će se situacija u Hrvatskoj skoro poboljšati: "Ako ode 30 ili 40 tisuća mladih, onda znamo čemu to sve vodi." Njemačka je, dodaje, blizu; letovi avionom do Hrvatske su cjenovno prihvatljivi i, što je najvažnije, rodbina u Berlinu mu može pomoći da stane na svoje noge. "Osim toga, Njemačka je simbol normalne države u kojoj možeš nešto postići ako vrijediš", objašnjava.
Marijana se ne zanosi mišlju da bi u Njemačkoj odmah mogla raditi posao koji radi u Hrvatskoj, prvenstveno jer bi joj za to trebalo odlično poznavanje jezika, ali misli da bi unutar branše mogla naći točku s koje bi mogla krenuti."Jedino mi je važno da posao bude u skladu s mojim iskustvom i obrazovanjem. Ne bih išla prati prozore i brati povrće, ali nije mi problem krenuti s najniže razine svojeg 'faha'. Proći će vrijeme, naučit ću jezik i dokazat ću se."
"Idem od nule"
S druge strane, Marko je spreman raditi bilo kakav posao: "Idem od nule. Dolazim u državu kao stranac i ne mogu tražiti privilegije koje ne zaslužujem. Ne bojim se ni fizičkog posla. Najvjerojatnije će mi rodbina pomoći pronaći posao u jednom hotelu. A dalje sve ovisi o meni i to je najbolje od svega. Vjerujem da će moje ambicije i kvaliteta biti prepoznati."
Ni Marko ni Marijana nisu povjerovali o pričama hrvatskih medija prema kojima iseljenici u Njemačkoj za godinu dana rada kupe stan, luksuznu limuzinu i postanu menadžeri tvrtki u kojima su se zaposlili. Ali imaju velika očekivanja i smatraju ih realnima. "Dovoljno sam normalan da znam da to nije istina. Sve su informacije dostupne s dva klika mišem. Takve me stvari ne impresioniraju", kaže Marko dok Marijana naglašava da ne misli kako će u Njemačkoj manje raditi: "Realno i sada radim od jutra do večeri. A kada govorimo o privatnom životu i zabavi, to zavisi od osobe. Ne trebaju mi diskoteke i noćni izlasci."
Hrvatska im neće nedostajati
Marko pak očekuje da može živjeti od svojeg rada: "I da prvoga u mjesecu ne moram po džepovima tražiti dva eura za kavu. U Hrvatskoj radim posao iz snova od kojeg ne mogu živjeti i moram se krpati s poslovima koje radim sa strane. Želim posao od kojeg ću moći živjeti i ulagati u svoje daljnje školovanje.
I Marko i Marijana rezolutno zaključuju da im Hrvatska neće nedostajati.
Deutsche Welle/Danas.hr
